U stihu 'Tamo gdje sunce vječno sja, tamo je Makedonija' svoj romantizirani opis ove najjužnije XU-države dao je već davno Dado Topić s grupom Time. Oni s boljim pamćenjem prisjetiti će se možda i na "Aber dojde donke" legendarnih Leb i sol, ali u zemlji divovskog kipa Aleksandra Velikog je se u međuvremenu dosta toga promijenilo. Neke stvari na gore, kao i svugdje drugo, a neke i na bolje. Pojavile su se neke puno modernije struje, otvorene ka svijetu i updateovane na sadašnjicu. Svjedoci smo nekolicini zanimljivih i kvalitetnih muzičkih aktova, koji su otuda u proteklim godinama krenuli u osvajanje i nas "Sjevernjaka". Da je to tako pokazuje i najnovija muzička pošiljka od skopskog sedmeročlanog "orkestra", okupljenog oko Nenada Stefanoskog. Prije ovoga najviše aktivnog u tamošnjoj hip hop sceni, međutim što je bio okidač da se okreni 180 stupnjeva u drugi pravac i krene putem koji ne može biti više drukčiji od onoga čime je se prije bavio, to se ne zna. Nije toliko ni bitno, ali je u ovom slučaju dobro što je tako.

Termin "Nova makedonska psihodelija" se nameće sam od sebe pri preslušavanju njihovog albuma prvijenca nazvanog "Escape". Albuma s dvanaest pjesama, od kojih su se neke već našle na prošlogodišnjem debitantskom EP-u "Sun Is Gone" (MTV). Sve što u umjetnosti nosi pridjev "novo" nema čvrsto postavljene granice. Naprotiv, otvara prostor za nove interpretacije. Tako su i ovi Makedonci kročili na put modernog psihodeličnog pop/rocka, u kome su se, kako sami kažu, okušali u nekonvencionalnim tehnikama snimanja. Analogne zvukove i akustične instrumente spojili s čudnim kompjuterskim efektima. Koristeći se pri tome, kao na primjer u pjesmi "Laika" svojom etno muzičkom baštinom. Da bi lakše predočili tematsku pozadinu svog prvijenca, uz njega su prikačili i kratki opis što to oni točno podrazumijevaju pod "Bijegom". Ne, nije riječ o bijegu preko grane na Zapad, već uz prigodne citate Kafke i Camusa govore o onom metafizičkom bijegu - glavom bez obzira u slobodu vlastitog duha. Za kojeg ne trebaju nikakve vize i dokumenti, već samo "ilegalno razmišljanje". I na kojeg se, nažalost, tek mala manjina nas uistinu odvaži.



Rezultat je po zvuku veličanstveni, ali u nekim predjelima i za svariti dosta težak album. Kroz mjestimično pregustu melankoliju postaju žrtve vlastitog koncepta. Pjesme većinom ne pokazuju stanje nekoga tko je uspio "pobjeći", već više razloge zašto upravo to želi. Čemu svjedoče i sumorne atmosfere pjesama poput "Faux", "Fade Away" ili "Thousands Years of Sorrow". Tuga, sjeta i želja da se konačno "pobijedi bol" su ovdje gotovo opipljivi, ali preneseno u vrlo raskošnim i na detaljima bogatim aranžmanima. Ali tko zna, možda je upravo želja za bijegom ujedno njegova svrha i cilj? U uvodnom "Bon Voyage" a posebno u završnom instrumentalu "Escape" granaju jedan gotovo neovozemaljski, burtonovsko-sablasni štimung. Poveznice s dream popom se ovdje mogu naći samo u sličnosti prozračne estetike zvuka, ali bez prateće tipične lakoće melodija. Izuzev u fino harmoničnim "Crystal Night" i "Sun Is Gone". Međutim, postoji i ona druga strana medalje ovog albuma, koja je više rock i više roll. Pjesmama poput "Lover Doll", "Let Me Out" ili "Magnum 44" je glavna melodična gitarska distorzija i čvrsta ritmika, kao protuteža prethodno navedenim, psihodelično zatvorenim brojevima. I mazivo su ulje koje pokreće cijeli album. Na kraju nam album "Escape" dolazi kao metafora za otuđeno i izmješteno stanje modernog života. Svjesni da dalje ovako ne možemo, moramo se usuditi kročiti u nepoznato, u neizvjesni ali prijeko potrebni Bijeg.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 24/02/2013

PS: Album "Escape" izlazi 28. veljače.