Tko bi rekao da će se i oni ponovno okupiti? Usput, najavljuju i novi album "American Twilight" kojeg pripremaju za 2013. godinu...

Starijim poklonicima alternativnog rocka, one scene s konca 80-ih kada su u tom fahu jezdili Sonic Youth, R.E.M., Husker Du, Pixies, Swans, Nick Cave and The Bad Seeds i sl., Crime & The City Solution su bili obavezna literatura za uho. Premda ih je osnovao pjevač Simon Bonney još 1977. u Sydneyu (Australija), te su imali niz promjena članstva, u prvoj, vrlo kratkoj fazi rada do 1979. (u međuvremenu su se preselili u Melbourne) nisu iza sebe uspjeli ostaviti nikakav snimljeni materijal. Bonney se 1983. zajedno sa Caveovim The Birthday Party odselio u London gdje je kao 'priljepak' sa Mick Harveyom na bubnjevima, klavijaturama i basu, te sa Rowland S.Howardom na gitari pokrenuo novu verziju benda. Prvo zvanično izdanje bio je kratki EP "The Dangling Man" (1985) na kome im se pridružio Rowlandov brat Harry na basu, dok je Harvey uz bubnjeve i klavijature svirao i violončelo. U ljeto iste godine objavljen je i drugi EP "Just South Of Heaven" koji je od strane kritike bio uvršten među najbolja ostvarenja sezone. Iduće, 1986. godine bend se zajedno sa Caveovim The Bad Seeds seli u Berlin gdje ustvari i započinje prava priča. Debi album "Room Of Lights" objavljen je ujesen iste godine s novim bubnjarem Epic Soundtracksom (umro u snu 6.XI 1997), dok je Harvey bio zadužen samo za gitaru i klavijature. Većinu tekstova na njemu napisala je Bonneyova djevojka, kasnije i supruga Bronwyn Adams, a produkciju je radio Flood. Kako se u Berlinu Bonney i dalje držao uz Cavea, 1987. se bendu priključio Alexander Hacke iz Einsturzende Neubauten na gitari, potom Chrislo Haas (ex-D.A.F.) na synthu i Thomas Stern na bas gitari, a rezultat proširene postave od 6 članova sa Bronwyn na violini bio je drugi album "Shine" objavljen u proljeće 1988. Tu se već primijetio otklon od dotadašnjeg post-punk stila ka country i bluesu s natruhama psihodelije The Doors, a magazin Sounds ga je proglasio albumom godine. U istoj postavi još su realizirana dva zvučno vrlo slična albuma "The Bride Ship" (1989) i "Paradise Discotheque" (1990), a zbog raznih okolnosti među kojima je bila neuspješnost, kao i činjenica da bend nije mogao drugačije funkcionirati nego kao projekt budući da su skoro svi članovi imali svoje matične sastave, koncem 1991. se definitivno razilaze. Postumhno je objavljen jedini živi zapis "The Adversary" (1993), a Bonney i Bronwyn se sele u Los Angeles u nadi da će ostvariti zapaženiju solo karijeru. Međutim, osim dva neprimijećena solistička albuma "Forever" (1992) i countryijem nadahnutog "Everyman" (1996) od njih se više ništa nije dobilo. Mnogi su skloni tvrditi da je Bonneyova samozatajnost i nedovoljna poslovna upornost doveli do utrnuća benda, kao i njegove solo karijere. Ipak, najširem auditoriju su ostali u sjećanju po filmu Wim Wendersa "Wings of Desire" (u nas znan kao "Nebo nad Berlinom") gdje Crime & The City Solution uživo izvode pjesmu "Six bells chime" s albuma "Room Of Lights". Wenders ih je također koristio i u onom predugačkom filmu "Until The End Of The World" (s William Hurtom i Solveig Dommartin) gdje se u sceni vožnje vlakom vrti njihova pjesma "The adversary".

Otprilike na obljetnicu 20 godina od razlaza, koncem 2011. Bonney ponovno pokreće bend, ovaj puta na petoj lokaciji - u Detroitu, sa dva stara člana - suprugom Bronwyn i Aleksander Hackeom koji je u to vrijeme radio na produkciji Wovenhand albuma "The Laughing Stalk". I naravno, za ovaj treći reunion je okupio lokalnu detroitsku ekipu - David Eugene Edwardsa (16 Horsepower i Wovenhand), Hackeovu suprugu Danielle de Picciotto (ako niste znali, ona je pokrenula berlinski Love Parade 1989), zatim Jim Whitea (iz Dirty Three), te multiinstrumentaliste Troy Gregoryija (The Dirtbombs, Prong, Killing Joke, Electric Six, Swans, Spiritualized, Witches...) i Matthew Smitha (klavijature).



Ova ekipa priprema spomenuti povratnički album, te je 2012. izbačena prva promo pjesma "My love takes me there" u posve novoj, skoro neprepoznatljivoj zvučnoj kulisi koja govori da je Bonney sve ove godine izvan show-biza samo glancao po countryiju i americani. Jedini otklon u pjesmi je brzi dobošarski ratnički takt potisnut u pozadinu i brundava distorzirano-prljava gitara. Vokal mu se pročistio do sentimentalnosti Ian McCullocha tako da pjesma više nalikuje na neku imitaciju bendova koji spajaju Echo & The Bunnymen, Arcade Fire i americanu nego li onaj očekivani gothic/art post-punk s kojim su Crime & The City Solution ostvarili najkreativnije rezultate.

Okey. Ova 70-tominutna kompilacija je ustvari presjek njihovog najznačajnijeg 'berlinskog' perioda na kojoj su izabrane pjesme s albuma "Shine", "The Bride Ship" i "Paradise Discotheque" u originalnim studijskim verzijama. Na njima se jasno može uočiti da su bili specifičan, a nešto manje originalan bend sa eteričnim minimalističkim harmonijama sklonim mnogim utjecajima The Bad Seeds, Current 93, Swans, Einsturzende Neubauten, eksperimentalizacijama Throbbing Gristle... Posebnost je bila Bonneyova vokalna mračna, tugaljiva, emotivna, a ponekad i sarkastična bariton izvedba, kao i za to vrijeme netipična upotreba korištenja violine i violončela u rocku. Lirika je bila puna dramatike, apokaliptičnih i mističnih sfera koje su lunjale izgubljenim prostranstvima zabačene individualne prošlosti povlačeći mnogobrojna filozofska pitanja u potrazi za vječitom istinom, te je često bila omotana u debele alegorije i teško shvatljive metafore.



Uz 4 najpoznatije pjesme, lagane "All must be love", "New world" i "The adversary", te brze "Free world" i countryijem opaljene "I have the gun", ovdje je uvršteno još 12 komada među kojima se na žalost ne nalazi "The shadow of no man", jedna od njihovih najboljih kompozicija. Malo je pretjerani naglasak stavljen na posljednji album "Paradise Discotheque" s kojeg je uvršteno čak 7 od 9 kompozicija (sva 4 nastavka "The last dictator"). Bolje da su umjesto toga u izbor ušle "Six bells chime" ili "Right man, wrong man" s također berlinskog rada "Room Of Lights" koji je potpuno mimoiđen. No, ljubiteljima benda koji ljubomorno čuvaju njihove originalne vinile ovakav izbor ionako ne znači mnogo jer je kompilacija očito sastavljena za upoznavanje nove publike koja ih tek sada otkriva.

Sve skupa, ova zbirka pjesama može posvjedočiti o velikom Bonneyovom talentu kao i o nekadašnjem cinematic-dark zvuku benda koji se uhvatio u alternativnim rock vodama koncem 80-ih godina. Da li ćemo ih ponovno dobiti s takvim daškom i okusom, po ovoj novoj kompoziciji se i ne bih moglo reći. Sve se čini da je prošlost ostala samo u sjećanju.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 22/02/2013