Parole "Love, Love, Love" i "Shine, Shine, Shine" uzvikuju ovi Riječani na svom novom albumu i ujedno s njima nam daju njegov savršen opis. Riječ je o kupidonskoj ploči o ljubavi. Ona je glavna i nezaobilazna tema ovih deset novih pjesama. Prije nego što neki zgroženo skoče, potrebno je ipak imati petlje i pjevati o ljubavi u ova sjebana vremena. Tim više što je za njih, kako sami kažu, ljubavna priča metafora za samu glazbu. Dosta su eksperimentirali oko svog zvuka, pa je tako ovaj novi uradak ispao puno veseliji i energičniji od svih prethodnika. Odmakli su se od klasične americane i prijašnjeg country prizvuka ka više razigranom Beatles-popu. Elegične melodije mandoline ovdje su zamijenile slatkaste gitarske dionice, s puno više ritma i neobično prirodan i tečan zvuk. Svoj su, naime, novi album snimili u jednom koparskom studiju, ali naživo. Na njegovoj realizaciji su sudjelovala i dva gosta, poznati riječki gitarist Vladimir Simčić Vava i Dinko Tomljanović iz The Bambi Molestersa. Dok je ovaj prvi s Lap-Steelom unio psihodeličnost, s ovim potonjim su se ulili elementi surf/garage-rocka. A cijelu priču je zaokružila kvalitetna produkcija Chrisa Eckmana iz američkih The Walkaboutsa.



Na albumu nema "fillera" u klasičnom smislu, ali zato dva iznenađenja. U pjesmi "Roulette" ulogu vokala je preuzeo basist benda Ištvan Širola sa svojim hrapavim, više rockerskim glasom. Dok je u završnoj "Not The One" Vavin Lap-Steel došao do punog izražaja. Vrlo melodično, između preovlađujućih opulentnih instrumentalnih pasaža i laganih kratkih stanki, pjesme nemaju nekakve određene karakteristične crte, već pršte od raznovrsnih riffova i sporadičnih solaža. Primjetno je da su ovi dečki zaista uživali pri njihovom stvaranju, a ta ista pozitivna vibracija je se utisnula i u samu zvučnu sliku albuma. Iz svog Erosovog dvorca na oblacima i bez velikog obzira na dešavanja u vanjskom svijetu, ovi Riječani zatvorenih očiju i smiono pjevaju o onoj najvažnijoj (sporednoj) stvari u životu. Ne, ne nogometu već ljubavi. Njenim, kako su rekli u jednom intervjuu, 'usponima i padovima, razočaranjima i ekstazama'. S muzičkom podstrukturom ugodnog i finog, organičnog rock/popa, koji budi nostalgiju za nekim prošlim, lagodnijim vremenima i krije nekoliko vrlo dobrih pjesama. U ovom slučaju to su "Shine! Shine! Shine", "She Knows", "Roulette", "Love, Love, Love", pa donekle i uvodna "Fucking Boring". Dok je ostala polovina albuma, izuzev već spomenute "Not The One", prilično ujednačena i dosta šablonizirana. I koja brzo ulazi, ali istom brzinom ponovno i izlazi iz uha. Ipak treba priznati da su se My Buddy Moose u svom novom albumu otarasili letargije i okrenuli ploču. Album "Shine! Shine! Shine!" zrači nesputanom energijom, a njihov novi repertoar je vrlo slušljiv. Možda bi, da su se odlučili na hrvatske tekstove, za nas ove pjesme bile više upečatljive. Ali to je već stara i prožvakana tema i ovi Riječani su jednostavno ti koji jesu, a ovim su isporučili jedan kanonski, na rock-tradiciju vrlo oslonjeni album, s kvalitetnim aranžmanima i hrabrim motivom.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 31/01/2013