Riječki amerikana četverac svira već skoro desetljeće, a u sadašnjem sastavu je od 2004. godine. Nakon dobro prihvaćenog istoimenog debi albuma koji je objavljen 2006. činilo se da se malo predugo čekalo na drugi album.
No, već pri prvim taktovima uvodne pjesme Finally, kao što i sam naslov kaže, osjeća se olakšanje. Vjerojatno ne tako veliko kao što su članovi benda osjetili kada su napokon objavili album. Finally je prava amerikana poslastica s razigranim gitarama i R.E.M.ovskom mandolinom dok je Something to Cry About, njihov dosadašnji vrhunac, kojeg se ni najveći majstori ovog žanra nebi posramili. Ova sjetna alt-country laganica prelazi u rock'n'rollersku Alone koja štima sve dok ne pređe u Scary Feeling. A tu pada u vodu moja prethodna tvrdnja o vrhuncu, jer kako je brzo došla na tron, tako brzo i silazi. Scary Feeling upravo je predivna pjesma, koja uz dobru melodiju i vokal "baca u sevdah".
Muzička slika ne mijenja se sve do dvanaeste, završne, pjesme. Red polakših (Tonight, Wonderful Feeling of Emptiness), pa red bržih (Drunk), pa red još bržih (Dance, When I Say), što slušatelja drži uvijek spremnog na iznenađenje. Slušajući My Buddy Moose pokušao sam zamisliti kako bi ove pjesme djelovale na mene da su otpjevane na hrvatskom i da je u klasičnu amerikana shemu dodano malo hrvatsko-mediteranskog štiha. Odmah su mi pali napamet voljeni REBEL STAR, koji su učinili upravo to, samo malo drugačije.
Osim stalnih članova benda (Luka Bencic, Matko Botic, Jasmin Dječević, Ištvan Širola), na albumu su im se pridružili Petra Benčić sa španjolskim vokalom na Las Nubes Peligrosas i Leon Brenko na klavijaturama, i to na onim pjesmama na kojima ih nije odsvirao američki slovenac Chris Eckman (THE WALKABOUTS, THE STRANGE). Svoj obol dali su i Silvia Gaćina i Rivers glasom te Alfio Menjak harmonikom. Još manji udio od Chrisa imao je legendarni Howe Gelb (GIANT SAND), čiji se udio nikako nemože prepoznati slušajući cd. Dakle, za njih nitko ni ne bi znao da se nije na cd naljepila naljepnica i da u knjižici ne piše na kojoj su pjesmi sudjelovali. Pa Vam to ni ja neću otkriti.
Da li je uvrštavanje ovog dvojca bio samo dobar marketinški trik za pokušaj proboja na strano tržište, vrijeme će pokazati, jer činjenica je da svojim prisustvom oni nisu bitno utjecali na kvalitetu materijala. A činjenica je i da album svakim novim slušanjem postaje sve bolji i bolji, pa bi mu se lako moglo dogoditi, ako momci nastave s takvim rasporedom objavljivanja albuma, da postane najbolji album u hrvata. Barem meni.
ocjena albuma [1-10]: 8
pedja // 17/03/2010
PS: U novom albumu My Buddy Moose uživat će Vjekoslav Šodan i Branka Jereb.