Na novi rad Majde Kočar nije trebalo dugo čekati. Sve ono što se dobilo i propustilo kroz prva dva albuma "Požirek" i "Nek drug dotik" (oba Slušaj najglasnije, 2012) u potpunosti je nadoknađeno i nadomješteno na ovome 'pravome' drugom albumu.

Kao što sam naslov govori, ona je svoje stihove upriličila u blues izvedbama koje joj električnom gitarom prati Actooon. Album je ponovno podijeljen u dva dijela, no ovaj puta je prvi dio pjevani, a drugi je spoken-word. Svaki dio ima po 10 kompozicija, ovaj puta drugačijih.

Pjevani dio je Majdin najbolji rad do sada. Otpustila je glas da je nosi, uronila je interpretacijom u vlastite stihove i pokazala da je osebujna i autentična dama slovenske scene. Glasovno šeta od dubokih i grubo oporih, ponekad prizivajući duhove Nico (uvodna "Vroča kaplja", "Spomin", "Žebljica"), preko senzibilnih i nježnih ("Tam ob reki", "Vračanje") do razbarušenih koji joj najbolje pristaju ("Iz slovarja tujk" i sjajna izvedba "Vseeno vstaneš"). U tom prvom dijelu prožima uglavnom emotivnu liriku iz nekoliko različitih aspekata - nostalgičnih, sjetnih, erotičnih, depresivnih, a originalni noir-folk izričaj pruža u spoken-word komadu "Praznost" opisujuću šta joj se dogodilo kad je rezala zelje na tanke rezance...

Drugi dio sa recitacijama je spram ona dva ranija albuma daleko kompaktniji, homogeniji i uzajamno povezaniji. Glasovno je vrlo nježan i kulerski odrađen u odnosu na samu tematiku lirike, katkad i pretjerano miran (osobito u ljutitoj frustraciji "Te"), no sve to ima itekakvog smisla prikazujući poetsko stanje različitih nivoa percepcija.

Dobar dio zasluga ovakvog, relativno dotjeranog performansa ima i sam Actooon koji je u ovih 36 minuta nafilao blues od A do Ž vrludajući od ranih delta korijena, preko boogiea i funka sve do ležernog solo jam-sessiona u kome je nadosnimio još jednu gitaru. Njegova virtuoznost koja je do sada do izražaja dolazila uglavnom na eksperimentalnim i atonalnim solo albumima, ovdje je poprimila specifičan okus dobro odmjerenog mainstreama; onog nenapornog, ali ne i bahatog svaštarenja 'pro et forma' kakvog dobivamo od tradicionalističke blues komercijale. S mnogo staccato igre, dinamički je prepleo aranžmane u fine i nenametljive melodije koje idealno sjedaju na Majdine vokalne interpretacije. Još da su tu i neki prateći ritmovi, ovdje bi bilo i pjesama koje mogu navesti na rokačinu i ples.

Sve u svemu, puno bolji album koji pokazuje da od ovog tandema, a pogotovo od Majde još valja očekivati kojekakvih vokalno-lirskih poduhvata.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 28/01/2013