Na prvo slušanje debi francuskog trojca iz Lillea ne spada u onu kategoriju inovantnih i specijalno uzbudljivih djela koja opčinjavaju svojim sadržajem. Francuzi su nas u jednu ruku razmazili unazad nekoliko godina sa obiljem odličnih radova, pa kad se pronađe neki koji se može učiniti 'prosječan', 'klasičan' ili 'klišeiziran', naša taština nam podsvjesno sugerira na stvaranje onog osjećaja bliskom razočaranju.

Ovdje su stvari sasvim jasne barem što se glazbe tiče jer ne predstavlja nikakvu enigmatičnu zavrzlamu mada im na službenim stranicama stoji pod opisom žanra down-tempo, doom metal, sludge, industrial i shoegaze, dok ih s druge strane izdavač promovira kao sludgecore.

Radi se o prilično tromom metalu punom klasičnih riffova u niskom i disonantnom sludge/black štimu s ponešto transžanrovskih kombinacija, no njihov zvuk i stil je toliko težak i naporan za slušanje da izaziva onaj vrlo sličan efekt kakvog su znali prouzročiti prvi albumi Swansa. U principu, kada se dublje uroni u ovu mučionicu potkrijepljenoj očajnički razdraženim vokalom koji je izgleda u studiju gutao žilete, otkriva se mračna strana hedonizma i naslađivanja u seksualnim perverzijama u koje su uključene sve moguće nastranosti uključujući nekrofiliju djevica, vojaerizam, mokrenje i STFU. Sadistički tekstovi puni različitih opscenih detalja ipak su samo ona igra brutalne hardcore pornografije budući da na završetku ovog kratkog albuma od 33 minute dolaze dvije razotkrivajuće kompozicije "Killed with a monster cock" i "Warstrike takes the piss" čiji nazivi dovoljno govore.

Ovi momci su užitak klasičnog seksa prekrcali bolesnim nasiljem i klaonicom, pa tko voli ovakve niske strasti i perverzije u apokaliptično mračnom i tromom izdanju - nazdravlje.

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 19/01/2013