Već je s njegovim prvim albumom "Soundtrack života" postalo jasno da Jurkas ne izbacuje normalne albume. Njegov rad je uvijek konceptualan, kojeg ovaj Zagrepčanin koristi kao medij kroz kojeg reflektira svoja viđenja (ne)stanja našeg društva. Razumije se, na njemu svojstven i već prepoznatljiv način, s puno oštrog i bespoštednog jezika. Svoj osobni prikaz hrvatskog stanja uma prikazuje putem govornih samplova od nekih najistaknutijih, a bogami i najbizarnijih, likova iz naše medijske džungle. U tu je svrhu ovaj put iskoristio isječke nekih antologijskih govora Milana Bandića, Zdravka Mamića, Ćire, Thompsona, Zlatka Sudca. Ali i Arsena Dedića, Damira Urbana, te još neke druge. Ali i kao storyteller, on često uskače u uloge svojih mnogobrojnih imaginarnih likova, koje s dosta ironije i humora koristi kao stereotipizirane karikature naše i njegove stvarnosti, a u "Lik iz crtića" to su čak Mickey Mouse i ostala kompanija. Stječe se utisak da Jurkas nije jedan, njega je neograničeno puno, a dobiti neku kompletnu sliku o njemu je gotovo pa nemoguće, osim ako ne sumiramo i barem donekle ne posložimo njegova brojna surogatna lica. On je kao prvo dobar i informiran promatrač, koji ne krije svoju pretencioznost o svemu imati već gotovo, većinom kritično mišljenje. Njegovi kontra stavovi su, iako uglavnom ispravni, često u sferi mediokriteta. Što se, naravno, može shvatiti i kao sami odraz isto tako mediokritetnog društva u kome živi. To također objašnjava vrlo šarenu zvučnu sliku ovog albuma, s kojim je obuhvatio skoro sve što je do sada izrodila moderna glazba. Od rocka, hip hopa, plesne elektronike do jazza i ambijentalnih balada. Crossover raznih žanrova u najširem smislu, što čini ovaj album za nikoga i istovremeno za svakoga. Pratimo li to mišljenje dalje, dolazimo do spoznaje da se ovdje radi o konceptualnom konstruktu ironijom prožete kritike. To jest, o tome kako on upija i reagira na svoje okruženje. A odemo li još jedan korak dalje, uvidjet ćemo da se iza toga krije prije svega kompulzivna i gotovo narcisoidna požuda ispasti i biti po svaku cijenu drugačijim od drugih. Znati nešto što drugi ne vide, smjeti nešto reći što se drugi kao ustručavaju. No, svaki umjetnik ima negdje u sebi, priznao on to ili ne, prihvaćao ili ne, manje-više slične vrlo izražene osobine. Tako je sva ova glupost, malograđanstvo i debilstvo, koju prokazuje i kritizira u svojim uradcima, u sjeni njega samog i u službi njegove vlastite tobožnje ekstrovertiranosti i ekstravagantnosti. A album "Off The Record" je ponovno i prije svega još jedan Jurkasov, 28 brojeva dugi, ego-trip. Da, međutim, na ovom albumu nije tek samo riječ o, uglavnom površnim, analizama društva, već mjestimično i veće pažnje vrijednim poetičnim dosezima, svjedoči romantična "Dan kada sam pisao pjesme", te vrlo zanimljiva "Nestajanje" i prosvjetljavajuće "Gdje počinje svijet". Koje su ujedno i najuspjeliji dijelovi ovog albuma. Pa tko voli, nek izvoli.

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 11/01/2013