Kao malo koja domaća grupa, Manntra je od samog početka izazivala kontroverze, a jednim dijelom ovi dečki iz Umaga su agresivnom medijskom strategijom i sami bili odgovorni za to. Jer primarna publika jednostavno nije bila navikla da se jedan naš mladi bend u toj mjeri medijski eksponira i prije samog objavljivanja svog albuma prvijenca. Pri tome ovi Umažani nisu zapravo učinili ništa pogrešno. To je, naime, način ozbiljnog i ambicioznog pristupa cijeloj stvari koji se prakticira na zapadu, a čijim bi dijelom mi, kao, jednog dana htjeli postati. Ali ponajviše svakojake polemike, koje su ponekad neopravdano poprimale karakteristike jednog shitstorma, je izazvao njihov stil, koji se najpribližnije može opisati kao sinergija etno i industrial rocka. Ovi bivši članovi sastava Omega Lithium su i u svom novom projektu primijenili istu matricu elektronike i distorzije, koja je učinila i njihov prethodni bend internacionalno poznatim i uspješnim. No, ovdje su se orijentirali prvenstveno ka domaćem tržištu, ako o takvom možemo uopće govoriti. Njihovi tekstovi su sada na hrvatskom, sviračka kompetentnost im je već dokazana, a glazba više "balkanska", bez negativnih konotacija koje nosi taj izraz.



Što ima u tome lošeg upotrijebiti svoju vlastitu glazbenu baštinu i preobličiti je u nešto novo i moderno? Osim što će to sve naići na odbijanje kod kvazi-modernjaka i ostalih tragičnih ličnosti što se stide svog vlastitog identiteta, ili su ga čak zaboravili, a neki nikada nisu ni imali. Ispravno pitanje bi više bilo kako i na koji način su to napravili ovi Umažani? Ista ona ambicioznost i agresivnost s kojom su se predstavljali, se nalazi i u ovih deset pjesama, od kojih je posljednja nazvana "Kalvaria" zapravo bonus track. Manntra je u svakom segmentu dosljedna svom, za neke iritantnom, a za druge provokativnom imidžu, sličnom onome kakav su si prišili njemački Rammstein, s kojim dijele i sličnosti u stilsko-izražajnom smislu. Spomenuta paralela se ponajviše oslikava u spoju religioznosti i seksa pjesme "Vjeruj ponizno", ali i u divljoj i šokantnoj požudi pjesme "Monstrumi", te uvodnoj i ratobornoj "Balkanska". Ovom tročlanom sastavu kojeg čine Marko Matijević (vokal, gitara), Zoltan Lečei (bas) i Andrea Kert (bubnjevi), nije nimalo lako, jer se kreću po tankom ledu na kojeg su se sami doveli preuzevši neke elemente koje znamo od njima srodnih stranih sastava. Uz to su unijeli i "regionalne" instrumente poput harmonike u pjesmi "Horizont" ili istarskog narodnog glazbala, takozvanog sopele ili roženice. Ali i za naše podneblje tipične potentne, mjestimično i ruralne lirike, s isto tako prodornim i silnim Matijevićevim vokalom.

Manntra u svojim pjesmama nedvojbeno želi intrigirati i izazivati. Pri tome su isporučili jedan po kakvoći pretežno ujednačen album. Ali i s dosta međusobne sličnosti među pjesmama, koje se redom baziraju na jakoj dinamičnosti i energiji. Ovi Umažani nikad ne odstupaju od samozadanog, a neki bi rekli i prevaziđenog, osnovnog industrial/rock-metal formata, u kome prednjače brza i melodična ritam-gitara te repetitivni tempi bubnjeva, s elektronskim podlogama i semplovima. Ono što su oni tome svemu nadodali je hrvatska etnocentričnost u obliku dodatnih autohtonih instrumenata. S tim su si priskrbili određenu posebnost, ali istovremeno i kontroverznost spomenutu na početku, a čini se da im je to bio i jedan od ciljeva. Kada se na kraju sve odvaže, argumenata ima i za hejtere i za fanove ovog sastava. Ali bi najprikladnije bilo okaniti se cjepidlačenja i sagledati "Horizont" kao album s kojim su već iskusni muzičari htjeli napraviti nešto novo i do sada neisprobano, te pri tome pokazali hrabrost i kvalitetu.

ocjena albuma [1-10]: 7

z. marković // 02/12/2012

PS: Download albuma na: www.manntra.hr/Shop.htm