Novi projekt ponikao u Franjićevoj nepresušivoj školi talenata donosi obilje iznenađenja - ples, elektroniku, psihodeliju i duboku sofisticiranu artističku sklonost ka odličnim eksperimentalnim potezima.

Ovdje se radi o novom projektu Hrvoja zvanog Sprle i Antonija, koji su između ostalog bili i idejni pokretači na žalost malo poznatog projekta D.K.K. 2001. su pod tim imenom objavili odličan i zajebantski, no posve neprimjećeni album "Balkanski trokut" i redovito počeli surađivati sa Zdenkovim "Slušaj najglasnije" gdje su objavljivani njihovi radovi. Pobliže, njih dvojica prave raznorazne elektronske kompozicije šarajući nemilice po različitim stilskim pretincima (techno, jungle, d'n'b, trip-hop, hip-hop, electro-pop, psihodelija...).

Ovaj projekt koji je već bio predstavljen na "10. bombardiranju New Yorka" 2004., ovdje se prezentira kroz odličan i cjelovit uglavnom instrumentalni album u trajanju od 45 minuta. Album otvara odlična "Loco train" sa razlivenim gitarskim samplovima, ksilofonskim melodijama uz pratnju zaraznog plesnog ritma. Jedine kompozicije koje sadrže ponešto teksture jesu druga skladba "Fashion hate" koja sadrži vještu kombinaciju brzih jungle/d'n'b/fast beatova i ponavljajućih vokala tako da su vidljive poneke konotacije utjecaja dubova, aranžmana Asian Dub Foundation ili ponekih minijatura beogradske Neočekivane sile, te sjajna "Work no more" koja poseže za vrlo intrigantnim ritmičko melodijskim riješenjima uz lagane primjese orijentalnih glazbenih arabeski.

U predposljednjoj skladbi "Sleep over" također je korišten vokal, no on je više u funkciji "zakukuljenog" i nerazgovijetnog psihodeličnog paravana. "People" je također plesna skladba, nešto umjerenijeg i jednostavnijeg ritma, a neodoljivo podsjeća na legendarni eksperimentalni kolaboracijski rad David Byrna i Brian Enoa "My Life In The Bush Of Ghosts". Drugi dio albuma je nešto laganijeg tempa sa obiljem plesne down-tempo atmosfere u kojoj prednjače hipnotički kraut-rock beatovi i obilati premazi različitih harmonijskih sintagmi i sjajnih producentskih zahvata (šumovi, zvukovi radio-frekvencija, lomovi različitih samplova u naslovu "Radio pipe"), a vrlo interesantne sfere donosi skladba "Black continent" uz korištenje melodija zvukova egzotičnih afričkih udaraljki, te lagani psycho-trance "Acid people" (fine elektronske melodije). Posljednja kompozicija "Trum 5 five" je sjajan plesni križanac trip-hopa, funka i big beata. Nakon preslušavanja ovog albuma nameću mi se mnoga imena koja su utjecala na projekt XXX, no o tome će oni sami najbolje progovoriti u jednom svojem interwievu.

Kada bi ovaj rad momci uspjeli prezentirati preko benda koji bi ovo odsvirao uživo imali bi velike šanse da dođu do pozicija koje momentalno na ovim prostorima drže Darkwood Dub ili već spomenuta Neočekivana sila.

horvi // 29/01/2006