Noć prije. Prije čega? Kataklizme i apokalipse? Svaka može biti takva. Autorski opisana kroz elektronske drone mrakove, ambijente, ali i ples, te fantastičan iznenađujući finiš.

Banjalučko - velikogorički projekt o kojem baš i nema nekih informacija. Na myspace profilu stoji 'Roberto Iskra studio 9 m-audio v2' šta god to značilo. I dodajmo još utjecaje - 'drones silent hill massive sounds everything about me'. A njihov izdavač Mrtvaja Records je ovaj album popratio riječima 'pedesetominutno putovanje kroz teško prohodne mračne predjele Unutrašnjosti prema čistinama IDM-a'.

Instrumentalni album sa 16 brojeva koji variraju od 2 do 5 minuta dovode slušatelja u izolirani svijet pogodan za meditaciju. Samotnjački zvukovi syntha, elektronike, samplova i laganih chill-out tempova, te ambijentalni pasaži minimalističkih konstrukcija vuku se tromo i lijeno sve do polovice albuma. I kad se već počinje pomalo uvlačiti i stanovita doza drone monotonije, autori vješto otklanjaju bilo kakvu dosadu rascijepkanim komadima u kojima se mic po mic, vidi vraga, pojavljuju i plesni tempovi. Interijer se bitno proširuje na samplirane analogne zvukove - vokale, kontrabas (!), električnu gitaru, gudače, duhače... Elem, ovo sve skupa nije daleko od onoga što rade Me Raabenstein, David Minor i ekipa iz berlinske etikete Nonine Recordings. Može se čak u nekim trenucima reći da ovo funkcionira i na elektro-akustičnoj bazi podražavanja sličnog post-cinematic/noir-pop stila.

Za one koji su uronjeni u svijet Brian Enoa, Lustmord, Coil i The Orb, prvi dio albuma dušu daje za upravo takav ambijentalni sadržaj s mračnim figurama. Neke kompozicije, poput uvodnih "Awaiting" i "Cleansing mass" prožete su finom gudačkom orkestracijom, doduše sampliranom, te su pokazatelj da se u današnje vrijeme zahvaljujući blagodatima elektronskih programa mogu bez ikakvih problema komponirati male simfonije. Neke od njih imaju i dozu eksperimentalnosti s posezanjem u avangardu klasične moderne glazbe ("Endless"), a onda lagano od kratkih skladbi "Entering the ashes" i "Masivni" počinje plesniji dio albuma koji je izrazito mračno uokviren u najtromijem komadu "Innocent and purified" s čudnovato tretiranim samplom gitarskog riffa u disonantnom delayu. Kompozicija djeluje poput nekih eksperimentalnijih radova David Sylviana cirka iz perioda 1999-2003. E, a onda na red dolazi drugo, daleko plesnije poluvrijeme koje prvo otvara trip-hop/chill-out "Grief… serenity" koji se može 'proturiti' i kao neki The Orb uzorak, da bi se tempo znatno podigao sa veoma plesnom "iSSIVE", zatim s natruhama duba pospješenom "Something", pa ritmički veoma snažnom "2012. ending of worlds" u kojoj se mogu osjetiti i neke konotacije inteligentnog industriala. No, veliki pop rezultat ostvaren je u vokalnom komadu "Jihsmael" obogaćenom kontrabasom, arabeskama i world-music motivima Bliskog istoka, a dvije ubjedljivo najoriginalnije kompozicije upravo pristižu na samom završetku sa "Lunch for hunger" i posve avangardnom naslovnom "Noć prije (restless thoughts)" u kojoj su samplirani, ili, hm... Uistinu ne bih mogao zaključiti radi li se ovdje o samplovima jer ovo djeluje poput živog simfonijskog orkestra koji kombinira različite vragolije - staccato gudače, duhače, šumove, izmjene glasnih i tihih dionica, a funkcionira kao da je izvedeno prema notnom zapisu kojeg je, brat-bratu, potpisao ako ne Stockhausen ili Cage, ono barem Ivo Malec ili Milko Kelemen.

Kroz čitav album se sasvim neopterećeno provlači apokaliptični ugođaj na što sugeriraju i sami naslovi skladbi aludirajući slušatelju na neprekidnu okupaciju osjetila. Inteligentno baziravši koncept na sagrađenim kompozicijama koje su prohodne, nenametljive i oslobođene suhoparnih repeticija sa bogatim harmonijsko-ritmičnim odnosima, ovo djelo pljeni žanrovskim raznolikostima sabijenim u kontemplacijski proces dubokog poniranja u ljudsku svijest. Onu koja se plaši, koja osjeća i koja se ne bahati.

Prepustiti se ovom albumu nije nikakav bauk. Ovi autori očigledno imaju mnogo znanja (ne bih se čudio da imaju i glazbenu akademiju) jer ovako nešto ne može napraviti klasičan oneman experimental-electro DJ koji 'šarafi' potenciometre na mikseti semplirajući proizvoljno kako mu dođe. Ovo djelo ima strukturu, fabulu i koncept, te se nikako ne može zaobići ona završna naslovna majstorija od koje će vjerojatno nekima pošandrcati kardiogram.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 11/11/2012