Prethodni albumi niške Bohemije, baš su me fino razdrmali, svaki na svoj način i to vrlo ugodno. Jedinstveni pop na domaćem jeziku rijetko se dogodi. Stoga me obradovalo kad su objavili vijest da ide novi album. Iako mi je najavni singl Izađi mi iz glave, bio prejednostavan. Ko neka The Beatles like zajebancija koju su si oni mogli priuštiti na Sgt Pepperu no Bohemija nema još takvih kredita, pa je ova pjesma, neshvatljivo istaknuta kao singl, a na albumu je ostavljena za kraj, i služi samo kao filler da se napuni minutaža.

Već drugi singl, Voli me, aktualniji je i ritmom me podsjeća na neki War on Drugs hit, kojeg se ni oni ne bi posramili, dok je ubacivanje violine u stvar, odličan potez. I tu se možda našla mala naznaka nekih promjena u zvuku koji se djelomično modernizirao, a opet je ostao u onom nekom hipi-70'-flowerpower stilu, koji nas je sve i kupio na prethodnim albumima.

Promeni se, koja otvara album, među najboljim je njihovim pjesmama do sada, a njena kompleksna struktura s promjenama ritma, ubacivanjem prljave gitarističke solaže te a capella krajem, čine je posebnom. Stvaram sebi utehu kreće svojim posebnim glasom Dina Abu Mayyaleh, da bi se refren pretvorio u lijepi singalong koji bi se prije 30ak ili više godina pjevao uz logorsku vatru i akustaru. Uz bluetooth zvučnike, dizere i spotifye, nisam ziher da sad takve stvari postoje.

Ja sam to sam što jesam je najbolja pjesma na albumu. Punokrvna hitčina s odličnim ritmom i super refrenom. No, odmah nakon nje dolazi malo razočarenje, zbog kojeg sam skoro prestao slušati album. Naime Daj mi daj mi nikako ne spada u njihov opus. Opće ne mogu opisati ni definirati na što me podsjeća, no, jednostavno mi nije legla. S druge strane, naslovna pjesma Odiseja u nemiru, nemirska je prihodelija koja baca novo svijetlo na zvuk benda, dok Guja u svom potpuno električnom izdanju priziva neke exyu psihodelične mahere iz 70ih prošloga stoljeća. U nastavku, Leluja budi novu psihodeliju sa Pridjevima na čelu. I već smo došli na kraj, odnosno do prvog singla, koji ovdje više paše nego kao nositelj zvuka benda.

Kako god bilo, ovih 40 minuta benda, da se skrati za nekih 5, bilo bi nešto najbolje što je izašlo iz regiona ove godine, ovako ako gledamo kao cjelinu, ovaj puta za dvije ocjene manje. No, ako Bohemiju još niste slušali, a ako volite bendove navedene u textu uz The Beach Boys, Teenage Fanclub, Evu Braun, Rebel Star... samo se poslužite i uđite u njihov svijet, nećete požaliti.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 24/05/2025