Preslušavajući deveti studijski album Gedgea i društva, moglo bi se primijetiti da je sve po starom. Ništa novo za "svadbeni poklon". Razočaravajuće?! Pa i ne, ako uzmemo u obzir da "Valentina" može stati uz bok klasicima Weddoesa i da je Gedge u formi i nakon 25 godina rada. A ako tome pridodamo i rad u Cinerami, možemo pričati o 30 godina radnog staža na sceni s gitarom u rukama i ustima kraj mikrofona.

Jalni bi mogli reći da je od klasičnog line upa sa George Besta iz 1987., samo David Gedge ostao u bendu, no on je taj koji drži sve konce u rukama i koji upravlja bendom. Čak i sad, kad ga je napustila Terry De Castro na basu, čini se još snažnijim.

Zvečeće gitare na rubu detonacije, moćni bubnjevi i pumpajući bas kreću od prve pjesme, dok se falširani vokal i dalje bavi istim stvarima ko i prije dvadesetpet godina. Ljubav, veze i seks. Ili, kao što je netko nekad primijetio, nedostatak istih. No, čini se da je to upravo ono što Gedgea, da i sa 50+ i sa upola mlađom ekipom u bendu od sebe može održati korak, dok oni suptilnim zadržavanjem bijesa tijekom Gedgeovog pjevanja puknu u instrumentalnim pasažima i to se sve pretvori u gitarističko nadigravanje, kao što se to zorno čuje u ponajboljoj pjesmi na albumu, Deer Caught in Headlights.



Gedge je još uvijek "Luzer" s velikim "L", pa je tako u pjesmi Stop Thief, izvisio zbog drugog ("you've opened doors for her and that's good, in ways I never could,"), u You're Dead ne priznaje poraz ("you're not the one for me although I just can't seem to let you go,"), dok u Deer Caught in Headlights ("you're too pretty for me...") i Meet Cute ("you're way out of my league") ipak odustaje.

Vjerojatno Vas ništa na ovom albumu neće natjerati da zaboravite svoje najomiljenije pjesme Wedding Presenta, no možda će se neka od pjesama uvući u neki Vaš osobni "top 10 najrefrena", "top 15 najljigavijih gedgeovih stihova" ili neki drugi top, a s tim je "Valentina" opravdala smisao.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 27/09/2012