Za kraj dugog 'prazničkog' vikenda iliti dobar početak tjedna opet smo, nakon dvije godine, imali čast slušati i gledati bezvremenski Wedding Present. Nimalo mi nije žao što sam prohladnog ponedjeljka uprla zadnje atome snage, te šmrkavog nosa i bolnih pluća liječila se glazbom Davida Gedgea. I upalilo je. Iako ne pred velikim auditorijem (oko stotinjak zadrtih u pozitivnom) David i škvadra ponovno su dokazali koliko vrijede i kako jednostavno ni zbog kojeg razloga ne isplati propuštati njihov nastup. To kažem kao kritiku sebi jer sam njihov nastup prije dvije godine u &TD-u propustila i još uvijek žalim. Iako nisam nadoknadila propušteno, uživala sam maksimalno. Moram priznati da sam po prvi puta u ovoj jesenskoj sezoni kročila nogom u novi koncertni prostor na Ribnjaku i nije mi smetalo nimalo. Stropovi mi nisu bili preniski, stage mi nije bio premali, tepih mi nije smetao, a zvuk mi je bio izvrstan. Možda se radilo samo o odličnom nastupu odličnog banda, ali kako god sve je bilo baš onako kako je trebalo biti. Meni. David je, kako sam i zamišljala, bio prava faca sa stavom ikone koju bih štovala uvijek. Pomalo arogantan, ali pristupačan, ironičan, ali simpatičan moju stopostotnu pažnju je svakako imao. Koncert je bio presjek svih albuma. Publika je, naravno, najbolje reagirala na starije My favorite dress, Blonde, Suck, Corduroy i ostale. S novog albuma Valentina, WP su nam izveli Back a bit...stop, The girl from DDR, Dear caught in the headlight, a to što nisam čula uživo priželjkivanu Mystery date, popravila je sve You Jane. David je mijenjao gitare iz pjesme u pjesmu, što je nakon nekog vremena bilo više nemoguće pratiti, grimase iz stiha u stih, ali svakako treba pohvaliti i ostatak banda bez kojeg ne bi bilo potpunog doživljaja. Band je nastupio u nešto izmijenjenom postavu, staru basisticu Terry de Castro zamijenila je Švicarka Pepe Le Moko koja je i otpjevala obradu pjesme Erinner dich banda Klee. Uz par Davidovih kritika brbljavoj nekolicini da su to mogli i kod kuće, Wedding present je koncert nakon solidnih sat i pol završio sa pjesmom Take me i tako ispunili želju iz publike. Klasično i bez bisa bio je to još jedan koncert za pamćenje. S osmjehom na licu i bez bolova u plućima (placebo ili ne) rado sam se vraćala s dojmovima s ovog dobrog nastupa nadajući se opet čvenku za par godina.

ulysea // 13/10/2012

> vidi sve fotke // see all photos