U svom novom, trećem po redu albumu ovaj tročlani brooklynski sastav i dalje probija žanrovske i vremenske barijere. Njihov retro-progresivni stil svoju snagu crpi istovremeno iz new-wavea osamdesetih, kao i najmodernijih avangardnih elektronskih pravaca. Pulsirajuće, debele linije basa se klizeći prelamaju oko golih visokoparnih ritmova i prozračno živopisnih synth-melodija. Album Fragrant World je složena i eklektična cjelina fragmentiranih zvukova i ritmova. Koristeći se čitavim arsenalom na instrumentima i raznim glazbenim softverima, te utjecajima koji sežu od afričkih tradicionalnih i mnogih drugih folklornih elemenata, popa, elektronike, rocka, pa čak i dub/dubstepa. Rezultat je filigrani, urbani zvučni mozaik s fokusom na zaraznu ritmičnost i elegantnu, vrlo profinjenu zvučnu estetiku. Future-pop u svojoj najčistijoj formi.

Ovakav sonični tobogan može biti također i vrlo riskantan. Kao i svako drugo eksperimentiranje. Nešto što je inovativno ne mora značiti i da je kvalitetno. No Yeasayer pronalaze svoja vlastita i, mora se priznati, rafinirana rješenja. Bez da bi im se mogla spočitavati nekakva neoriginalnost. Svi su oni majstori synthesizera. I to, reklo bi se, svih vrsta. Ali Chris Keating pored svoje izvrsne vokalne kvalitete, pokazuje da se isto tako dobro snalazi i kao programer ritmičnih obrazaca. Anand Wilder je također, čini se, i vješt na gitari, cellu ili orguljama. A Ira Wolf Tutton se poznaje i s tamburinom i klavirom.

Sve ovo zvuči uštimano, hipnotično, atmosferično - i sexy. Sofisticirane ritmične strukture su ovdje kao droga za plesne zglobove, dok se masivni zvučni naboji neprestance razvijaju u uvijek nešto novo i neočekivano. Skoro svaka pojedinačna pjesma krije nekakvo iznenađenje. I odjednom postaje jasno zašto stil ovog 2006. godine formiranog benda opisuju kao middle eastern-psych-snap-gospel. U pjesmi Reagan's Skeleton to su zvukovi polifoničnog analognog synthesizera. U predzadnjoj Folk Hero Shtick su ubačene raštimane, karambolirane melodije saksofona, kao i 12-žičana gitara. Na ovom albumu se mogu čuti instrumenti poput afričke kalimbe u pjesmi Devil and the Deed, ili turbulentni bas synthesizer u izvrsnoj No Bones. No, bez obzira koliko sve to bilo međusobno različito, Keating, Tuton i Wilder uspijevaju sve uklopiti u sasvim prirodne, ali surealne zvučne i ritmične formate, koji se potpuno glatko međusobno stapaju.

Kao i svaki drugi album, i Fragrant World ima svoje slabe točke. Najbolje pjesme, kao intenzivna Devil and the Deed i hitoidna No Bones su ispale suviše kratke. I slušatelj se ostavlja nezadovoljan da je mogao čuti još. Što, opet, nije slučaj i s pjesmom Henrietta, koja ima odličan prevrat, gdje ovaj trio prevrće spretno čitavu skladbu naglavačke u psihodelično-romantičnu electro-baladu. Kao i u zadnjoj, melankolično eteričnoj Glas Of The Microscope. Dok su na drugoj strani pjesme poput tanke Blue Paper ili pre-kakofonična Folk Hero Shtick nepotrebno rastegnute u duljinu. Pojavljuje se zasićenje, što svakako valjda niti jedan glazbenik ne želi.

Svoju dvogodišnju stanku od posljednjeg albuma Odd Blood su očito, uz neke izuzetke, uglavnom dobro iskoristili ne bi li iskomponirali razrađene i pomno izrežirane skladbe. Koje su i ambijentalne i dinamične, ležerne i vrlo plesne. U čijim centrima stoje kaskade prozračnih melodija syntha, kaotični scratchevi i šaroliki zvučni efekti, propulzivni basovi i pikantno inventivni ritmovi. Začinjeno uplivima žičanih i perkusivnih instrumenata, te sve to zbijeno na kratkom prostoru od jedanaest pjesama. Ali glavni nedostatak ovog albuma je taj što nema neku udarnu pjesmu, nešto što bi uhvatilo slušatelja na prvu. Ali poslije toga ga i više ne pušta. Jer Fragrant World je ipak odličan album - s tupom oštricom.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 12/09/2012