Kada sam čuo Ambling Alp, natjerala me odem doma slušati Yeasayer, bend za koji sam čuo tijekom slušanja kompilacije "Dark Was the night", na kojoj su zastupljeni pjesmom Tightrope, no nisu me se nešto dojmili. Inače bend je iz Brooklyna, a jezgru čini petorica instrumentalista dosta okrenutih psihodeliji i experimentiranju. Debi album "All Hour Cymbals" redom je dobijao vrlo dobre kritike.

Pjesma koja otvara "Odd Blood" The Children je beskrvna i neizražajna, daleko daleko od onog što sam očekivao, pa sam skoro odustao od daljnjeg slušanja. Slijedila je Ambling Alp, pa sam im ipak dao šansu. Čudni zvukovi i dobra melodija, ono je što su izdigli ovu pjesmu iz prosjeka i što tjera potencijalnog slušača da je ide dalje. Križanac Flaming Lipsa i MGMT, na sljedećoj pjesmi Madder Red s izdignutom gitarom iznad površine, podsjeća pak na bolje trenutke benda Friendly Fires.

I Remember i ONE podsjećaju više na elektro-pop uratke iz osamdestih nego na nešto iz recentnije produkcije, a Love Me Girl je trebao biti art-pop pokušaj no završio je vrlo neuspješno. Stvar "druge strane" spašavaju Rome, najpopičnija pjesma na albumu, i Strange Reunion, koja u Talk Talk stilu miješa elektroniku i akustiku. Nažalost, to je sve što se treba spomenuti uz ovaj album, a to sigurno nije dosta da album kao cjelina pokupi neke bolje ocjene. Neujednačenost materijala i nekonzistentnost stilova koji se protežu albumom, ostavit će traga.

Srećom, iza njega, ostat će par dobrih pjesama i pravo benda na popravni ispit.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 30/04/2010

PS: Obavezno slušati: Ambling Alp, Rome