"Reaching Toward The Light" je jedan od do sada najneprohodnijih i najhermetičnijih radova Third I. Duboko je sofisticiran i povučen u samotnu autorsku intimu.

Genijalac nije biti lako sudeći po ovome radu. Third I evo već sedmu godinu za redom neprekidno održavaju kreativni tok s barem dva izdanja godišnje doguravši do svojeg 22. rada koji je ovaj puta EP ili skraćeni mini album od 20 minuta pakiran isključivo na audio kaseti. Samo dvije instrumentalne drone kompozicije "Nihilthrone" i "Reaching toward the light" i to je to.

Bespotrebno je sada teoretizirati i raspravljati šta, zašto i čemu služi ovakva teška ambijentalna glazba u kojoj se mahom u valovima repetiraju harme synthova, vokalnih nijemih arija i elektronskih procesora kroz prigušene i do bola usporene zvukove noise-harsha. Naizgled, može se steći čak i ugodan dojam mračne atmosfere bez imalo trunke optimizma, no autori su ovdje pribjegli rekapitulaciji vlastite unutarnje borbe sa samima sobom gotovo do mentalne poremećenosti. Onog stanja kada je ego pogođen vanjskim faktorima, kada se razum odvaja od stvarnosti u iracionalnost i podsvjesne nemire, kada nema jasnih razumskih objašnjenja i kada je logika podređena nagonu.

Zato su u obje kompozicije na valovito periodičku drone-ambient podlogu nanizani sitni staccato tonovi u nepravilnim, neurednim i kaotično nepovezanim sekvencama po dobro znanom pristupu Peter Christophersona. A takve eskapade nije niti najmanje lako odgonetnuti budući da neprekidno traju zajedno s mentalnom borbom u kojoj se postavljaju gomile pitanja na koja se ne otvaraju nikakva riješenja i ne naziru nikakvi konkretni odgovori.

Šta se točno zbiva u ovom unutarnjem nemiru, vrlo teško je dokučiti. Da li se kova neka osveta, nešto još opakije, ili je pak prikazano ono manično stanje uma kome manjka samo jedan korak do nervnog sloma. Ili nešto drugo? Ali kako god, nikada se ne želimo naći u takvom stanju koje je u životu kad-tad neminovno, a neke pogađa i po više puta uzrokujući stresove, depresije, pa i teška psihička oboljenja. Ovi majstori su upravo takvo stanje svijesti i duha dočarali na sebi svojstven i, reklo bi se, koliko-toliko prepoznatljiv način i tu sad nema šta da se filozofira isto kao i zašto je vajar neku skulpturu napravio čudnovato, van nekakvih konvencija i standarda. Zato jer je tako htio i jer mu tako nalaže kreativan umjetnički duh.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/09/2012