Sasvim neprimjetno izašavši koncem 2011. s potpisom čuvenih inovatora iz Sheffielda, ovaj album je zaobišao konvencionalne alternativne i indie krugove publike kojima se bend do sada obraćao.

Ne, nije riječ o nikakvoj prevari starih fanova i vjerne publike koja od njih očekuje math, experimental i electro-rock, ali nije niti riječ o njihovom klasičnom studijskom albumu u onom smislu riječi da su sjeli i napisali nove pjesme.

Riječ je o soundtracku za čuveni SF film "Silent Running" iz 1972., režisera Douglasa Trumbulla, filma koji je dobio laskavu titulu jednog od top-10 najboljih u tom žanru. Originalni soundtrack tada, 1972. potpisali su Peter Schickele i fagotist P.D.Q.Bach s gostovanjem Joan Baez na vokalu u 3 kompozicije. Povodom 40 obljetnice od realizacije filma (točnije 10.III 1972), isti je ponovno prikazan u sklopu Glasgow Film Festivala 2011, a kako su organizatori htjeli filmu dati novu zvučnu kulisu, za 7500 dolara uposlili su trojac 65 Days Of Static (ili službeno 65daysofstatic ili 65dos) koji su napisali novu glazbu i odsvirali je uživo prilikom prikazivanja filma. Shvativši da je posao odlično obavljen, bend je koncem 2011. odlučio da objavi album sa tim snimcima na čemu su komisionom i internet prodajom zaradili 27.000 dolara.

Radnja filma održava se daleko u svemirskoj orbiti Saturna, na svemirskom brodu u kome su smještene posljednje biljne jedinke nakon što je cjelokupna zemaljska flora uništena od posljedica nuklearne katastrofe. I stvar je jasna - Joe Shrewsbury (gitara, klavijature), Paul Wolinski (gitara, klavijature), Rob Jones (bubnjevi) i Simon Wright (bas) napravili su svoju verziju ove teške teme uhvativši se u koštac sa skladanjem namjenske glazbe u kojoj prepliću svemirsku izolaciju, strahove, mrakove, beznadežnost, očaj, ali i preporod i intimnu toplinu stvaranja novog života duboko u svemiru.

Tako su se elementarno odlučili da svoje dosadašnje eksperimente i elektronski math-rock zamijene piano melodijama, post-rockom, bogato izgrađenim gitarskim i synth efektima, harmonijama, ambijentima i dubokom atmosferom. Shodno tome, album prati zbivanja na filmu pri čemu zvanični dio iznosi 44 minute s 11 instrumentalnih brojeva, a kao bonus, tu je još jedan kraći EP s 4 teme u trajanju od nepunih 11 minuta.

U kompletu gledajući, ako ste obožavatelj dosadašnjeg rada 65daysofstatic, "Silent Running" za prvo slušanje djeluje razočaravajuće kao da su se priključili na monotonost Explosions In The Sky. Nema onu plesnu narav benda, no s druge strane, uradili su veoma dobar i sadržajan post-rock koji je u prve četiri teme prilično statičan, miran i uspavljujući s ponekim tipičnim krešendom. Tek u petom komadu "The scattered disk" isporučuju svoju elektronsku karizmu, no samo uz laganu ritmičku glitch pratnju, a svojih prepoznatljivih eksperimentalizacija hvataju se još u jedinom plesnijem broju "Broken ship ruse" i donekle u daleko sporijem "Space montage". Čitav album vrvi sa vrlo lijepim ambijentalnim sferama i obiljem piano dionica od kojih su svakako najfinije uvodna "Overture", te dvije završne "Rantaloupe" i iznimno psihodelična "Finale" sa žestokim gitarskim noise radom i odjavnim plesnim tempom.

Spomenuti bonus pjesama su u određenu ruku angažirana verzija albuma s temama "Save the forest", plesnom elektronikom "Cosmic wind", ambijentalnim eksperimentom "Valley forge theme" (naknadno objavljen soundtrack kao cd prvi puta je izašao 1998. pod imenom "Valley Forge Record Groupe") i klasičnim post-rockom "Space montage", instrumentalima u kojima se bend oslobodio striktno namjenskog praćenja filmskih kadrova i djelomično isporučio ono što se od njega očekuje.

Ovo ipak nije čist i prepoznatljiv zvuk kakav bend gaji, ali je veoma dojmljiv materijal za slušanje i novi autorski pogodak majstora koji još ne daju nikakve indicije da će u bliže vrijeme zasukati rukave poradivši na nasljedniku odličnog albuma "We Were Exploding Anyway".

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 07/08/2012