S drone, post-industrial i elementima moderne klasične avangarde ispisana je ezoterična očinska priča o kćerki od 4 godine.

Francuski avangardni umjetnik Philippe Petit akvivan je puna 3 desetljeća. Do sada se bavio različitim oblicima glazbene djelatnosti - bio je novinar, radio je na radiju i putovao po svijetu, pa ga ne bije uzalud glas 'glazbenog putničkog agenta'. U tim svojim putešestvijama surađivao je sa zaista impresivnom listom umjetnika, a spomenimo Lydiu Lunch, Murcof, Cynditalk, PAS, Faust, Oxbow, Legendary Pink Dots, Kumo, Girls Against Boys, Cosey Fanni Tutti (Throbbing Gristle), Foetus, Barry Adamson, Jarboe, Guapo, Graham Lewis (Wire), Simon Fisher Turner, James Johnston (Gallon Drunk, The Bad Seeds, Faust)...

Svoju glazbu naziva 'cinematic adventure', a radi je po znanom principu modernih avangardista i nekih post-industrial/ electro autora rabeći semplere, gitaru, vokal, misketu, gramafone, kompjuter, synth, procesore, te cijeli niz različitog instrumentarija poput electric psalteriona, hackbrett cymbaliuma, triple caterpillar drum gitare, stakla, priručnih udaraljki, šuškalica, plastike itd.

Na ovome EP-iju od 24 minute on se prisjeća rođenja svoje kćerke Eugenie koja ovom prilikom ima 4 godine, a kao što kaže u press materijalu, omot je napravila sama Eugenie pod vodstvom svoje majke.

S glazbene strane, riječ je o miksu drone industriala i klasične avangarde koja je potkrijepljena sa svirkom gostiju na violončelu, vibrafonu, prepariranom pianu, violini, gitari, melodiki i razbijenoj citri, dok je sam Philippe ovdje utkao cijelo čudo elektronskih zvukova, vokalnih efekata i još tko zna kakvih eksperimentarija koje je nemoguće odgonetnuti na koji su način nastale.

Vjerojatno je zato i sam EP vođen idejom četvorke - za svaku godinu Eugenijinog života skladana je po jedna kompozicija, no izgleda da fabula nema previše razumske logike u nekakvom vremenskom slijedu. Sve su to apstraktne kompozicije koje vrludaju ezoterijom, magijom, transcedentalnim i iracionalnim doživljajima, a svima koji recimo poznaju rad Coil, Throbbing Gristle, Lustmord, Stockhausena ili ovozemnih Third I, Azot ili Mrt, ovo djelo nikako neće 'teško' sjesti.

Uvodna "An air of intrigue" je najkraća i asocirati će na klasičan drone industrial, no činjenica je da je vješto dovitljivo izvedena na dva klasična instrumenta - violončelu i strohviolini koja daje nevjerojatne elektro-akustične industrial efekte!!! Ako se netko plaši da je to samo gruba eksperimentarija - pogriješio bi, ovdje ima i melodije, samo je usporena do trome iznemoglosti. Autor uistinu barata sa čudesnim dijapazonom i spektrovima konstruktivne kompozicije što se najbolje očitava u narednoj, nešto duljoj "Clapoutique" u koju su osim violončela uključeni vibrafon, preparirani piano, konkretni ambijentalni zapisi, te bas i gitara sa posebnim oscilacijskim tretmanom. Drone melodija se i dalje giba, a sva ova navedena instrumentarija fino nadograđuje infrastrukturu u iznimno maštovitom kaleidoskopu šarenih, vedrih i prozračnih boja. "Pyramid of the moon" djeluje pomalo mračno zbog početnog violončela i dubokih tonova koji će nalikovati na klavir, ali ne - ovo nije odsvirano na klaviru, već na razbijenoj citri, melodiki, a u završnom stavku i na gitari. Kompozicija ima lelujavu dinamiku s postupnim gradacijama koje pljene (ovako nešto vole raditi bjeloruski Port Mone) pretvarajući se iz kaosa u veoma lijepu ambijentalnu stukturu s komornim pop ugođajem kakvog bi poželio svaki neo-folk i americana autor. Najdulja "Magma from the aquarium" (11 minuta) je posve slobodnog designa; može komotno ući u ambijentalni drone u kome se tek pred sam konac pojavljuju originalni glasovi novorođenčeta. Kompozicija je posve levitirajuća, puna harmonijskih valova i atonalne je prirode, te se u njoj podjednako dobro snalazi i autor kao i sam slušatelj kome se daju potpuno otvoreni horizonti.

S obzirom da koncept nije teško proniknuti, autor je napravio obrat - pozabavio se sitnicama i samom fabulom uokvirivši je mistikom premda ovakva glazba ne privlači nikakvu širu pažnju auditorija, pa niti kritike. Međutim, ovo je veoma dobro urađeno za onaj dio publike koji ima razvijenu maštu; nije ovdje riječ o nekakvom horror soundtracku, već o romantičnom avangardnom djelu u kome vrebaju sofisticirane zamke. Jedina je šteta što nije napravljen nikakav video-spot. Tek tada bi prava snaga ovog EP-ija došla do izražaja.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/07/2012