Tri studijska i jedan album uživo ("Elect The Dead Symphony", 2010) u pet godina solo karijere pristojan su opipljiv rezultat zasigurno najpopularnijeg strastveno-šizofreničnog frontmena. Međutim, otkako su System Of A Down okrunili karijeru 2005. godine sa dva multimilijunska albuma "Mezmerize" i "Hypnotize", te se bacili u privremeni, sad već i predugački hiatus, Tankian na svojim solo radovima nikako nije uspio održati visoki standard koji se očekivao od umjetnika njegovog kova.

Na novom, trećem solo albumu "Harakiri" potpuno je izgubio kreativni kompas. Angažirane ideje sve su blijeđe, a tekstovi mu se počinju pretvarati u onaj klišej velikog govornika generacije koji, poput mnogih sličnih, više nema šta za reći, pa se površno hvata nekih aktualnih tema na koje nema odgovore. Nekada u danima System Of A Down je razarao, dizao pobune, protestirao, osuđivao, inteligentno i bijesno napadao vlast, kapitalizam i političare znatno utjecavši na svijest mladih ljudi koji su ga iznimno cijenili i poštovali upravo zbog borbe za pravdu i opozicijskih stavova, no ovdje se gotovo pretvorio u liberala koji blagoglagoljivim jezikom bez jasnih zaključaka komentira ne osobito bitne stvari.

Ali pazi sad - album je zamišljen kao koncept koji se bavi istraživanjem životinjskog samoubojstva, prirodnog ritualnog obreda kod nekih vrsta životinja kada osjete instinkt čoporativne ugroženosti i promijene vrste. Primjerice štakori; imaju neobičan mehanizam za reguliranje opstanka i balansiranja populacije. Kada osjete da ih je previše i da će brojčano ugroziti sami sebe zbog suženja prirodnog staništa i hranidbenog lanca koji često rezultira i kanibalizmom, znaju se frontalno u stotinama, pa i tisućama primjeraka otisnuti put velikih voda. Nije rijedak slučaj da su plutajuće gomile uginulih štakora nalazili ribari i moreplovci na otvorenoj pučini stotinama kilometara od obale. Osim u morima i oceanima, zabilježeni su slučajevi masovnog ritualnog samomora u Kaspijskom, Aralskom i Balkajskom jezeru, te u Crnom Moru (mnogi znanstvenici tvrde da su za to uzroci ruske nuklearke), no slični slučajevi su zabilježeni i na rijekama Amazoni i Kongu.

Okey. Sve bi to bilo u redu da Serj razvezuje neku sličnu priču o tome kako je civilizacija ugrozila faunu, no osim samog naslova albuma i press informacija, ama baš niti jedna pjesma ne govori o tome. Čak niti ne govori o životinjama, a niti raspoloženje u tekstovima ne donosi nešto barem približno slično što bi asociralo na životinjski svijet. Ajde, samo u umjerenom alternativnom rock broju "Occupied tears" u kojoj se spominje da su žrtve lova postale agresori, no u principu to se odnosi na ljude.

Njegove teme su o linijama između ljubavi i mržnje, nepravdama u demokraciji, te uobičajenim ljudskim agresijama, politici, mentalnim poremećenostima, patriotizmu, ugnjetavanju ljudskih sloboda... ali s vrlo velike distance. Kako god promatrali, Serj je ozbiljno promašio temu. Može se samo nagađati da se između redaka metaforički osvrće na jednu ovako nekonvencionalnu temu pokušavajući je povezati sa svojim uobičajenim predmetima rasprave (politika i društvo), no skroz je neobjašnjiv taj njegov navodni angažman o životinjskom samomoru.

Elem, šta se na koncu dobilo? Od teme i koncepta ništa, tek samo jedna melodična ljubavna punk pjesma, uvodni singl "Cornucopia", zbunjujući prvi hardcore singl "Figure it out" u kome se napada kapitalizam kao glavni uzrok ekološke katastrofe, potom dance-punk "Reality TV" kao optužnica društvu koje mu je vječiti trn u oku revaloriziravši ga u žešćem hardcore komadu "Uneducated democracy" ili abnormalnog pretjerivanja u slatkastom orijentalnom hip-hopu "Ching chime" za dječicu predpubertetske dobi, a osobito u punk-hardcoreu "Butterfly" koja goruće zbori da je količina ljudskih suza proporcionalna težini godišnjih oborina na Zemlji.

Okey. Okey. Okey. Serj ima fantastičan glas s mnogo prelamanja u oktavama, produkcija je vrhunska, glazba je takva kakva jest s varijacijama od punk-hardcorea (naslovna "Harakiri"), preko pop-punka ("Weave on") i nešto mekših stilizacija bliskih alternativnom rocku (laganije "Deafening silence" i "Forget me knot"), ali pobogu, čemu ta nafurana spika oko angažmana teme o kojoj nije rekao ama baš ništa?

O kakvom istraživanju životinjskog samomora trabunja Serj? On je jednostavno zaglibio u karijeri kada se pokušava komercijalno prilagoditi situaciji i nadebelo se osjeća da je umjetnički sasvim isključen što je rezultiralo potpuno nezanimljivim i razočaravajućim albumom.

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 29/07/2012