Ako je itko kompetentan u elitnoj hardcore i metal branži da komentira zbivanja u Izraelu i pojasu Gaze, to je svakako Serj Tankian, rođen 1967. u Beirutu (Libanon) gdje je proživio rane godine djetinjstva i svakako se sjeća zbivanja ranih 70-ih godina. Kao Armenac i naravno velika alternativna nu-metal zvijezda slavnog benda System Of A Down često je isticao anagažirani socio-politički stav protiv nepravde raznih oblika, ali njegov se kreativni prosvjed nakon razlaza benda nekako zagubio u koještarijama solo albuma što su samo na račun velike zvjezdane prošlosti imali vrlo dobar tržišan uspjeh, ali tamo sve do trećeg albuma "Harakiri" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14558 (2012, USA no. 29, UK no. 87) kada je valjda svakome postalo jasno da je potpuno izgubio orijentaciju.

fotka|55078|/fotka| Pokušavao se izvući sampliranim simfonijama, soundtrackovima, kolaboracijama i eksperimentarijama, ali konkretne činjenice jasno govore: od 2012. nema ga niti na jednoj top-listi premda je od tada realizirao brdo izdanja (17 singlova, 3 EP-ija, 3 živa zapisa, 9 soundtrackova i tek samo jedan blijedi studijski album). Na ovome EP-iju ponovno pokušava oživjeti onaj duh velikog tekstopisca i mislioca, govornika generacije potlaćenih i omalovaženih, ali uh-oh... Osim teških i bremenitih motiva u pjesmi "Justice will shine on" gdje kopa po zvjerskom genocidu Turaka nad vlastitim Armenskim narodom u dva navrata (1890. i 1915.) od čega se ovog drugog slučaja prisjećaju njegovi pokojni djedovi i bake kako je s lica zemlje nestalo oko 5 milijuna Armenaca i njihov jezik, a Hitler u aspektu židovskog pitanja izjavio 'tko se više sjeća istrijebljenja Armenaca?", Serj jasno povlači dvojake teze između Židova i vlastitog naroda. Hebrejima je priznat genocid s aspekta Njemačke nakon Drugog svjetskog rata, a povijesna istina o holokaustu nad Armencima nikada nije priznata od strane Turske. Tu je vrlo ljut i nadasve dirljiv, a po tome bi se očekivao daljnji tematski rasplet ili zaplet, svejedno, s obzirom na situaciju u njemu jako dobro poznatoj, omrznutoj državi, ništa manje mrskoj od Turske na koju je ovih dana navalio Iran prijeteći Trećim svjetskim ratom.



'Možeš li mi reći dragi djede iz svog tako dalekog djetinjstva?
Možete vidjeti smrt od smijeha u njegovim rasutim suznim očima
Zatim izlijeva svoje srce, sjećajući se vojske što odvodi muškarce,
Ostavljaju žene i djecu - u pustinji ćete platiti

Mi smo djeca svih preživjelih koje će pravda obasjati.
Mi smo demoni svih onih koji poriču pravdu.

Možeš li mi reći draga bako iz svoga gladnog i bolnog djetinjstva
Siročadi koju si zvala braćom, u suznim očima nereda?
Može li mi moj unuk reći zašto ova država neće priznati taj dan
O genocidu vaših očeva?
Vjeruj mi, baba će platiti!

Mi smo djeca svih preživjelih koje će pravda obasjati.
Mi smo demoni svih onih koji poriču pravdu
Mi smo djeca svih preživjelih koje će pravda obasjati.
Mi smo demoni svih onih koji poriču pravdu

Nikada vam nećemo dopustiti da zaboravite prošlost djece koja ne mogu rasti
Platit ćete s milijun i pol žaljenja za zlodjela koja podsijete
Njihov jedini zločin bio je život
Njihova je jedina krivnja bila što su živjeli
U vrijeme svađe Masakra i krvoprolića

Ali nikada ne smijemo prestati u nastojanju
Za naša prava - moramo zaustaviti krvoproliće
Nikada vam nećemo dopustiti da zaboravite prošlost
Od djece koja ne mogu rasti
Nikada vam nećemo dopustiti da zaboravite prošlost
Genocida kojeg siješ

Možeš li mi reći dragi djede iz svog tako dalekog djetinjstva...'

Uistinu jako dirljivo i to je onaj slavni Bono Armenac, a nije Thompson koji četničku bandu tjera preko Drine ili pokojni Bora Čorba nego zbori zdušno i kompetentno o svome narodu iz udobnosti Los Angelesa. Sad, eh, očekivalo bi se da na ovome materijalu ima još ponešto aktivističko i propagandno jako, baš jutros sam vidio komentar Bruce Springsteena na kandidaturu Donalda Trumpa koji je rekao da taj čovjek nema pojma o Americi i svemu onome u što Amerikanci vjeruju. Elokventno kritički ga je pomeo ko' zadnjeg smrada u kantu za otpatke, ali Serj se ne usuđuje više ničega doticati.



Tek samo ovlaš komično komentira metaforama singla "Cartoon buyer" o rimokatoličkom, armenskom kršćanstvu, židovstvu i islamu, ali vrlo nevino 'oni su mi i mi smo oni, svakodnevni', te otvarajući, vrlo ljutit singl "A.F. day" također metaforički spominje dvije krucijalne boje rubina - crvenu sa sjevera i zelenu zbog 'našeg slijepog mišljenja da sljepoća ne služi Bogu, nego čovjeku u opravdanoj volji' kada se kod zdravih očiju ne vidi ništa. Namjerno ili opsesivno, nebitno je.



Jasno jeste, Serj se odavno učahurio, kad je bio u kasnim 20-im i ranim 30-im godinama frcao je aktivizmom najvrsnijeg hardcore punker-metalca, uostalom prva dva albuma System Of A Down praktički nemaju niti jednu tematski promašenu pjesmu, a nakon toga se nije dobilo skoro više ništa vrijedno nekog posebnog spomena. Na ovom EP-iju se osim spomenutih pjesama, posebice "Justice will shine on" u tom angažiranom aspektu i nema što čuti. Sva sreća što je ovo opet samo EP, da je album, tu bi bilo svačega, uglavnom bezveze iz udobne fotelje L.A., a ama baš ništa nije rečeno o njemu mrskom Izraelu. Ne usudi se. Skreće pozornost na holokaust Armenaca. Boli ga kita za Arape u Gazi, a možda se i cinično smije sam u sebi, no to po ničemu ne pokazuje. Možda ga čak i veseli što je Iran konačno napao Izrael da riješi stvar bez Amera. Sve se čini da su ga ovih nepunih 20 minuta jako zabavile. Dosta cinično, ima mnogo Morrisseyevskog.

Naslovi: 1.A.F. day, 2.Justice will shine on, 3.Appropriations, 4.Cartoon buyer, 5.Life's revengeful son

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 04/10/2024

> vidi sve fotke // see all photos