O austrijskoj sceni vrlo rijetko pišemo, a imaju gomile izvođača. Ovaj dvojac radi na relaciji Beč - Salzburg i od samog osnutka 2011. čine ga pjevač Michael JJ Kogler i kompletan multiinstrumentalist Matthias MS Sollak, no za potrebe koncerata zovu prateći bend s izmjenjivim članovima. Imena gostiju nisu znana u nekim širim aspektima, ali valja pripomenuti da su neki od njih svirali s Act Of Denial, Devin Townsendom, Decapitated, Behemoth, Groza, Darkfall, Groteskh... U kolekciji imaju šest službenih studijskih albuma, te 3 reintervencije istih, no, kako je MS iz Salzburga, rodnog grada Mozarta, nije nikakvo čudo da osim klasičnog black prangijanja gitara-bas-bubnjevi često koristi i klavir, odnosno klavijature, pa se tako kroz arsenal radova umije isticati i tipkovnica kao vodeći instrument što dodaje posebnu draž zvučnom dizajnu. Glazba im je stoga nijansirana s raznolikim utjecajima od melodičnog post-rocka, grungea, hardcorea do, naravno black metala s izraženim atmosferičnim lepezama, te ne naginju šablonskim stereotipovima kratkih struktura dozvoljavajući kompozicijama da se razmašu van opskurnih tendencija. Mora se napomenuti da su prilično popularni u Austriji: 2017. su bili čak nominirani za prestižnu nagradu Amadeus Austrian Music Awards, a ovaj album im je čak dosegao austrijski top-10 i njemački no. 11. Usput, prethodni album "Maere" je 2021. došao na iznenađujući njemački no. 4! Kako slijede tendencije opravdane popularnosti, s ovog albuma su napravili i 3 video spota počevši od uvodne pjesme "Heal me (feat. Tim Yatras from Austere)" koja izvire iz sjetnih klavirskih staccata uronjenih u post-/rock metal i nekoliko hardcore dionica eksplodirajući u izljevima bijesa obraćajući se na psihičku pustoš mračnih emocija s turobnom pričom da živimo u pogrešno vrijeme 'kad bih morao opisati svoj život u nekoliko riječi, samo bih rekao: sve čega sam se plašio da se dogodi - dogodilo se'. Naredna "Keep me longing" od skoro 11 minuta ima simfonijski klavirski ambijent s naglim black obrušavanjima, te se za neupućene komotno može učiniti da je ovdje klavirist vodeći glazbenik s mnogim intervalima u srazu gitarskih staccata i shoegazea s agresivnijim tremolima, no lirika je iznimno emotivna i ljubavna kada se u vrtlogu vremena prepušta zaboravu i tjeskobi sa stalnim sanjarenjima u potrazi za mirom i spokojom.





Naposljetku, treći video, a zapravo bio je prvi singl "With autumn I'll surrender" (ima impozantnih 337.000 pregleda na youtube) je impresivna darkerska priča adolescenta-samoubojice koji je uspio preživjeti strahote 2. svjetskog rata i postao hippy slikar prisjećajući se kataklizme. Uz 8 i pol minuta gruvačine koja počinje elektronskim, plesnim nu-metal prizvukom, sve se vrlo brzo pretvara u osebujan gothic uz stalne pasaže gitara i klavira u tom rasplesanom maniru još uvijek održavajući povremenu post-black vibraciju.



Iz ova tri video spota dalo bi se zaključiti da je tematika emotivnih konotacija, a tu je bio još jedan iznenađujući singl bez spota "Street spirit (Fade out) feat. GROZA", naravno obrada jednog od najznačajnih brit-pop bendova Radiohead s kojom su Harakiri for the Sky pokazali sasvim drugačiji pristup, lišen čak i urlanja JJ-a, te što se mene tiče, ovo je čak i bolja verzija od originala prekrcavši je u grunge, ali znam, fanovi Yorkea i ekipe se neće složiti. No, daljnja tematika, idealno upecana od spomenute obrade jeste razmišljanje fatalističkog stava totalne depresije koja počiva na rubovima suvremene civilizacije u jukstapoziciji cinizma bogate Austrije pomičući granice daleko od mira prema stanju psihičke slomljenosti, meteža i kaosa, svakodnevne oluje visoke europske civilizacije u kojoj i nije sve baš tako bajno kako se čini. Teme su uznemirujuće, sumorne, katkad meditativne i ekspanzivne u melankoliji prikaza današnjeg pakla.



Street spirit (fade out), live:



Bend koji je s ovakvim stilom došao skoro do vrhova najprodavanijih u vlastitoj državi, a pri tome ostao vjeran i dosljedan onome što radi, nikako ne može biti puki komercijalan štos, prije svega, kako se može učiniti da je 'emo' zahvaljujući obradi Radiohead. Emocionalni trenutci mirnih odlomaka nekolicine pjesama imaju napetost i težinu onog stanja ispruženih ruku vapeći za pomoć koja se ne dobiva i kada oni koji bi mogli priskočiti ostaju tupi i nezainteresirani: "Without you I'm just a sad song" je vrli primjer od čak 10 minuta s dosta post-hardcore/ metalcore elemenata dominirajući melodičnom ekspanzijom onog osnovnog - ljudskošću, sa čime se nekoć bavila čitava alternativna scena kroz razne okulare, "No graves but sea" u kombinaciji laganih i blastbeatova više odgovaraju hardcore-punku, ali zna se, black je uvijek kaskao i nastao je upravo od punka, samo su black metal glazbenici uvijek koncizniji i vještiji kompozitori od punkera i hardcoreaša, u tome je velika razlika. I imaju daleko više hrabrosti upustiti se u eksperimente i avangardu.

Elem, ovo je zanimljivo djelo o 'spaljenoj zemlji', a jedino što ga možda previše 'ubije' jest dužina.

Naslovi: 1.Heal me, 2.Keep me longing, 3.Without you I'm just a sad song, 4.No graves but sea, 5.With autumn I'll surrender, 6.I was just another promise you couldn't keep, 7.Too late for goodbyes, 8.Street spirit (fade out) feat. GROZA (Radiohead cover)

Ocjena (1-10): 8,5

horvi // 12/04/2025