Prije pet godina pojavio se EP "Analogue Breakfast" benda čiji su se članovi iz Zenice iselili "trbuhom za kruhom" u Amsterdam. Godinu prije, objavili su debi album "Makazoruki", a šest godina trebalo je čekati na njegovog nasljednika. U međuvremenu malo su promijenili postavu (drums:remco, bass:bacho, guitars:alen, vocals:skusho) i odsvirali gomile koncerata po Nizozemskoj ali i šire po Europi, te naravno područjima ex-yu.

Kao i na prošlom izdanju, radi se o modernom indie rocku s noise elementima s pjevanjem na nelošem engleskom i domaćem jeziku. Dvije pjesme koje su otpjevane na bosanskom su žestoka Deja Vu i noisična Pucanj nije brisan, sa zlokobnom gitarom u sredini pjesme.

Album otvaraju izvrsne posvete zvečečim gitarama, Fatamorgana i Blurry Pictures; "radio friendly" In Vino Veritas s pjevnim refrenom "Slowly I move my muscles To roll under your feet As you from the garden Are smiling at me" obojana je darkerskim bojama i otvara sjećanja na Joy Division, Jesus Lizardi se čuju iz Control i Rudolfa, koji je ustvari žensko; World of Lunatics ima ritam Treblebassa Svadbasa i žestinu MUSE-a što u svakom slučaju nije loše.

Ova ploča odmah ulazi u uho i ne izlazi uopće, a ovakav "plesni" noise rock (što je Horvi rekao u svom osvrtu) teško je uopće usporediti s bilo kakvim aktualnim ili legendarnim bendom. "On the Wire" je ozbiljan pretendent na titulu albuma godine, bilo da se radi o domaćem bendu ili inozemnom! Drago mi je da imamo ovakve bendove, pa makar bili iz Zenice i živjeli u Amsterdamu.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 08/06/2012

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, u suradnji s Geenger Records, prvi koji se javi na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "skarice", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.