Francuska underground supergupa sastavljena je od sadašnjih i bivših članova As We Draw, Birds In Row, Hourvari i Pigeon & Puzzle, a to su Timothee Duchesne (bubnjevi), Thomas Dilis (bas, prateći vokal), Quentin Sauve (gitara, prateći vokal), te frontmen i stihoklepac Matthias Jungbluth. Svakom imalo upućenom u zbivanja na francuskoj underground sceni u posljednjih nekoliko godina jasno je da ona obiluje sa gomilama izuzetno talentiranih bendova i izvođača, a kada je riječ o hardcore izrazu, onda su tu nezaobilazni Nesseria, Black Spirals, The Rodeo Idiot Engine, spomenuti As We Draw... Svaki od njih nešto sasvim novo je utkao i pridonio rapidnom razvoju žanra koji danas, zahvaljujući njima, izgleda potpuno drugačije od one jednostavne punk/metal/noise tutnjave.

Calvaiire su na ovom kratkom EP-iju koji iznosi svega 9 minuta i ima 4 vrlo kratke pjesme "Gratitude", "Alzheimer", "Castration" i "Blut" donijeli sve ono što hardcore u svojoj osnovi sadrži, no povrh toga, unijeli su posve neobjašnjivo ludilo ekstremnosti sa izuzetno čistom i razgovjetno jasnom produkcijom Amaury Sauvea. Prije svega, njihova melodična i ritam sekcija itekako pazi na svete zakone glazbe da je ne zaguše u disharmoniji i klasičnoj hardcore boljki - obilatim falševima koji se inače zataškavaju distorzijama i urnebesnim tempovima. Gitara je posve 'clean' i gotovo ne svira riffove nego solaže i improvizacije koje su neka kombinacija surfa, r'n'r-a, punka, pa i stare američke noise-rock škole Albinija i pripadajućih mu bendova (mada neke dionice zbog svojeg niskog štima gitare mogu djelovati i kao black metal), a bas je eksperimentalno melodičan u suradnji sa poremećenim i stalno varijabilnim tempovima iz pjesme u pjesmu od ultrabrzih sve do potpuno laganih. Stoga im pjesme pokazuju kompleksniju aranžmansku strukturu koju pospješuje kompaktna svirka uz frenetičan vokal nabijen bijesom i srdžbom.

Moj jedini problem u svemu ovome jesu tekstovi na francuskom jeziku, no uz malo truda i pomoći prevoditelja, otkriva se njihovo lice - mračno, nihilističko, bezperspektivno, tjeskobno, ali i strastveno gotovo do sakralnosti.

Ovakav izraz daje itekako velike predispozicije za daljni napredak hardcorea. Možemo slobodno reći da je ovo budućnost žanra.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 30/03/2012