Može li glazba izazvati promjene? Političke, društvene, ili barem ako ništa drugo individualne. Ovisi naravno o tome o kakvoj je glazbi riječ. Punk se čini možda i najboljim kandidatom za tako nešto. Njegovi akteri su okupljeni u male, nepovezane, decentralizirane subverzivne ćelije, čiji utjecaj radi nedovoljne eksponiranosti u medijima i kulturnom životu se ograničava na srazmjerno malobrojne pristaše istomišljenika. Takva jedna skupina je i beški punk/garage rock bend Po Kratkom Postupku. Poprilično 'matori' sastav koji djeluje još od 2002. godine. Tijekom proteklih godina popis njegovih članova je imao prilično turbulentnu povijest. Mijenjali su se basisti, bubnjari. Današnju postavu čine Branimir Žurovski Bane (vokal), Miroslav Veselinović Miki (gitara), Filip Jurić (bas) i Željko Stojanović (bubnjevi). Iza sebe imaju jedan početni demo, potom su prošle godine objavili album prvijenac "Iz prve ruke". Koji je nedavno reizdan od strane podgoričke izdavačke kuće Hi Gain Records. Najnovije pojavljivanje u javnosti obilježava njihov novi EP imenom "Sve po spisku". Objavljen je ispred Nocturne magazina. A dostupan je, isto kao i prethodni album, kao free download izdanje. Šest novih pjesama predstavljaju dvadeset i dvije minute kratki zvučni dokumentarac o tome kako članovi ovoga sastava vide sistem u kojem svi živimo. Sistem oboljeo od down-sindroma, u kojem se iskustva i pogrešni koraci skupo plaćaju. A rijetki tragični jahači istinske sreće su sve drugo samo ne uspješni u svojoj potrazi za nekim životnim smislom i svojim mjestom među ostalim izgubljenim, kao što se nagovještava u pjesmi "Kvoter". Ne može se ovdje ništa čuti što već sve nije negdje manje-više poslušano. Možda se uopće i nema više ništa novo za reći ili čuti. Ovaj EP je više kao hladno dostavljanje računa. Rezime 'još jedne decenije propalih ambicija' kao što se kaže u naslovnoj pjesmi "Sve po spisku". Vulgarni rječnik ove pjesme, u kojoj se sarkastično s "pip" tonom podsmjehuje licemjernoj medijskoj cenzuri, otkriva koliko je zapravo njenim autorima stalo do lažnih kulturnih normi. I medija koji cenzuriraju nepoželjne izraze, a istovremeno prikazuju kako se dvije nazovi-umjetnice otvoreno žvalje na "prestižnoj" dodijeli nekakvih još lažnijih nagrada.

Svoja stajališta glede vlastitog života 'od kolijevke pa do groba', možda čak i života svih nas, dirigiranog o strane apsolutističkog, orwellovsko-manipulativnog sistema, u kojem 'svaka jedinka ima svoje mjesto' kao u pjesmi "Sistem", utiskuju aranžmanima energičnih i melodičnih gitarskih riffova i, naravno, ritmičnih tempova bubnjeva i basa. Po klasičnoj matrici punk-rocka, bez puno odstupanja, pjesme se pojedinačno izgrađuju kroz kratke dinamične, sporije uvode; pripreme za nadolazeće brže ritmove, ekspresne gitarske solaže i puno melodičnih refrena, gdje se udružuju Banetov vokal i ostali backvokali. Vjerojatno su spoznali da Bane ne raspolaže baš s dovoljno jakim glasom, koji bi odgovarajuće prenio poruke ovih pjesama. Stoga je uloga backvokala više nego dobrodošla.

Da ove pjesme imaju nešto konkretno za reći je potpuno jasno. Držane lirski jednostavno, ali mjestimično i, kao u pjesmi "Uzalud tražim reči", slikovito. U kojoj se prikazuje sva poteškoća pri nalaženju onih pravih riječi, koje bi doista opisale ono što se osjeća i misli. Zastoj, intermeco bubnjeva i basa, ponovno lupanje melodičnom distorzijom gitare kao da signaliziraju tu kaotičnu unutarnju borbu pronalaženja pravih termina. Međutim, pjesma koja možda i najviše navodi na razmišljanje je završna "Nikom potreban". Poprilično iskrena i neuljepšana ispovijest čovjeka koji 'nema nikoga', te ga i 'nitko ne čeka'. Shodno tome, on živi život od danas do sutra. Bez nekog istinskog razloga za borbu. Za nadu. Uprizorena simbolična skica raskorijenjene individue, kojoj je sudbinom nametnuta samoća oduzela svako životno značenje i radost.

Pri koncentriranju na riječi ovih pjesama može se lako zametnuti činjenica da njihova produkcija zapravo ne premašuje stupanj kvalitetnijih demo snimki. Ali, budući da se ovdje radi o punku, to i nije nešto što će predstavljati veće poteškoće slušateljima iz toga miljea. A i po svemu drugome ovaj EP sigurno neće razočarati. Dobro osmišljeni tekstovi s jasnom porukom čine ove klasične punk-rock melodije prihvatljivim. A ovaj EP sasvim solidnim izdanjem, koje unutar svoje minutaže postiže željeni efekt - navesti na razmišljanje i možebitnu promjenu vlastitih stajališta. Što je i jedan od glavnih ciljeva punka. Zar ne?

ocjena albuma [1-10]: 6

z. marković // 27/03/2012

PS: EP je dostupan kao free download ovdje