Vlado Simčić VAVA, nedavno je objavio završni dio trilogije ambijentalnih priča, koji je rastao i razvijao se kroz pet godina rada. Počeo je bio sa "Soundtrack - laterna iskopanog oka", negdje se progurao i 7' singl "Summertime/Also sprach Zaratustra", nastavio se s vanvremenskim djelom sastavljenim od 22 atmosferična fragmenta, koje većinom ne traju dulje od dvije minute i konačno se zaustavio na "Cinemascope Blues".

Ovih osam tema odsvirano je prema riječima autora samo na gitari. Pa čak i zvukovi koji ne liče na gitaru. Tako se Here comes the last Waltz, koja otvara A-stranu, približila texaškom bluesu, i kao da je pobjegla iz Ry Cooderove pjesmarice. S druge strane u pjesmi koja otvara B-stranu, Empty Glasses, osjeća se "miris" mediteranskog bluesa.

Da, "Cinemascope Blues" objavljen je na crnom vinilu koji se okreće na gramofonima na 33 1/3 okretaja… kao što već sam naslov kaže, Vava pronalazi filmsku glazbu za postojeće, nepostojeće ili buduće filmove, a sve su redom nekako tužnog blueserskog ugođaja.

Dvije već poznate pjesme na albumu su tradicionalna kršćanska himna Amazing Grace, koja je ovime dobila tisuću i neku snimljenu i objavljenu verziju. Zanimljivu moram priznati iako čini mi se prekratku. Traje samo 1:41. Druga, Encore, poznata je onima koji su pogledali hit film "Lavanderman: istina ili mit?"

Vava nam je isporučio još jedan vanserijski album, a preostaje vidjeti (i čuti) kako će te i pjesme s prethodna dva albuma trilogije zvučati uživo na najavljenoj gigantskoj turneji, koja bi trebala trajati 18 mjeseci.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 04/03/2012