Zabavno, bučno, provokativno, sexy - i prije svega plesno. To je ono što se očekuje od Lollobrigide, a s tim i od njihovog novog albuma nazvanog "Pilula". A za takva očekivanja su najvećim dijelom sami krivi. Jer još od njihovog početka 2003. godine ova zagrebačka skupina veselih i ludih rajskih ptica je bila sve drugo samo ne obična i ni malo konzervativna. Bilo da su nastupali u manjim, ali guz do guza prepunim klubovima, ili na velikim binama regionalnih festivala poput Exita ili Szigeta. Dobra i vesela atmosfera je bila uvijek gotovo pa zagarantirana. A za nju su se uvijek brinuli dvije do daske otkačene pjevačice Ida Prester i Petra Cigoj, te Kleemar (nekima poznat i kao Matej Končan) na keyboardu, basista Jernej Šavel, gitarista Marko Turkalj i bubnjar Levi, također poznat i pod imenom Ivan Levačić. A sada? Kako izgleda, ili bolje rečeno, zvuči Lollobrigida na novom albumu? Da li su u ovih novih deset pjesama, dva remixa i jednom coveru makedonskih Bernays Propaganda, koji su opet napravili cover te iste pjesme od makedonskih Bei The Fish skupa s Idom Lollobrigidom (ovo sve za dobro formulirati bi bilo potrebno imati barem dvije diplome, pa makar i kupljene) - gdje smo stali? Ah da, jesu li u ovih ukupno trinaest pjesama ispunili sva na početku nabrojana očekivanja? Odgovor je, i to bez okolišanja, jedno veliko DA. U njima je Lollobrigida ponovno ironična, zabavna i moderna. Možda čak i previše moderna, jer u zemlji seljaka na brdovitom Balkanu otvoreno se staviti na stranu svih onih marginaliziranih i od većine uglađenog "građanluka" prezrenih gay, straight, queer i transvestitskih skupina nije ni malo preporučljivo, ako se u toj dotičnoj budućoj članici zajedničke civilizirane europske birtije želi postići nekakav veći komercijalni uspjeh. A da i ne spominjemo nekakav dobar imidž. Usprkos ili upravo baš radi toga popularnost ovoga uvrnutog electro pop/punk benda je već godinama u kontinuiranim rastu.

Uzeti poznatu uspješnicu "Pusti, pusti modu" dugovječnog prvotno profinjenog šansonijera, pa zatim visoko kvalitetnog pjevača i u posljednjih nekoliko godina oronulog turbopop zabavnjaka Zdravka Čolića, i premodificirati tekst te iste pjesme u jednu lezbijsku varijantu 'baš je glupo biti zaljubljena u damu', je više nego smjelo. Već vidim zgrožena lica užasnutih yu-pop/rock nostalgičara. Ali kršenje svih, pa čak i onih najsvetijih tabua je jednostavno sastavni dio ove grupe i njenog stila. Sviđalo se to nekome ili ne. Rekao bih čak da nam je to svima i prijeko potrebno. Spojiti pankerski bezobrazluk, seksualnu emancipaciju transvestitske i gay parade, šaljivi opis svakodnevice i međusobne konverzacije informatičkim rječnikom internetskih generacija kao u pjesmama "Kompjuter" ili "Sex on tv, sex on the radio", te to sve upakirati u jedan svestrani i za sve tv i radio postaje prihvatljivi glazbeni miks je jedno istinsko umijeće koje zasada uspijeva napraviti jedino ova zagrebačka šesteročlana disco punk atrakcija. Čiji nastupi i način oblačenja su u istoj mjeri kontroverzni i šokantni kao i njihova glazba. Jedini ekvivalent tome svemu bi se možda mogao navesti riječki Let 3. No, oni su po mojem mišljenju već odavno zamijenili glazbu s pukim šokiranjem i bestidnim zabavljanjem izdosađenje široke javnosti. Iz čega sada crpe svu svoju popularnost. A to se ne može nikako tvrditi za ovaj bend, koji njeguje jedan moderni glazbeni izričaj new wavea, synth popa i electro punka s natruhama industriala. I na taj način spajaju naizgled nespojive fronte vikendaških disco partijanera, za uvijek nešto novo otvorenih punkera i onih kojima se to obadvoje gadi, te koji tragaju za nečim eksperimentalnim, neobičnim i nadasve ekstravagantnim. A zasigurno da nije za neke uštogljene starkelje. Koji slang koji se koristi u ovim pjesmama ne mogu ni razumjeti kako treba.



Da ipak nije sve tako eksplicitno u ovom albumu svjedoče pjesme kao što je "Bivša cura". Ali koja je zato prepuna odglumljenog samopouzdanja, koje tako bolno manjka pretežno emotivno uništenim tinejdžerima, kojima se poslije propale vezice odjednom sruši sav njihov svijet. Vješto balansirajući između sladunjave plesne teen-pop balade i futurističnog gitarističkog electro clasha, u njoj se refrenom 'ja sam bivša djevojka, više te ne volim' iskazuje lažna ravnodušnost, koja ipak izdaje ovisnost, slabost i morbidnu ljubomoru za Bivšim riječima 'baš ste lijepi par, dok svira naša stvar'. Očita i britka kontroverznost je čini se ukorijenjena kako u identitet ovoga benda, tako i u ovaj novi album, kao najposlije i u sve njihove dosadašnje radove. Unatoč svemu, ove pjesme su namijenjene prije svega plesnim podijima. Za koje će se, kao na primjer pjesmu "Frik" ili "Stroboskop" svaki dj koji drži nešto do sebe nasmiješen trljati ruke. Bez obzira što se u početnoj "Ja se resetiram" kriju suptilne kritike problemima i besparicom ispunjene svakodnevice, ili pjesmom "Sex on tv, sex on the radio" opisuje sva pervertiranost hedonističkog društva, orijentiranog na kratkotrajni užitak, bilo da je on digitalne ili tjelesne prirode. To sve neće igrati preveliku ulogu spram plesnih disco ritmova, te će za većinu svakako proći potpuno nezapaženo. Ali će zato značiti puno za one poput mene, koji traže "dlaku u jajetu", i koje zanima skrivena poruka pojedinih pjesama. Jedno je međutim sigurno, da se Lollobrigida s ovim albumom u potpunosti identificira s današnjim trendovima i modernim tokovima. Ali oni su s njim otišli i korak dalje te su pogodili ravno u bit onoga kako bi popularna vrsta glazbe trebala zvučati, bez da se poštambilja kao komercijalna ili glazbeno smeće. A to su upravo postigli svojom tematskom mješavinom društvene kritike i diskoidnom electro/trash-pop/new wave/fetish-drag-punk "Pilulom" za naše srednjovjekovno društvo.

ocjena albuma [1-10]: 8

z. marković // 25/02/2012