Četvrti rad srpskog oneman projekta Endless Conflict nastavlja otprilike onu shemu čudnovatog prethodnika "Connect The Dots" iz 2009. godine. Ukratko, malo kome ovdje nešto može biti jasno šta je šta jer je materijal ponovno apstraktan i poprilično bizaran što se tiče raspona zvuka.

Dakako, ovdje su sve sami instrumentali (ne računa li se kratki 'nulti' uvodnik "Ko to laže", samplirani isjećak iz srpske narodne pjesme), od kojih su prva četiri "For us", "Gliph", "Might" i "Space" u posve zvrkastom 'nintendo' maniru s ponekim natruhama EMB i electro-industriala u relativno plesnijim tempovima. Kažem plesnijim, jerbo je ostatak materijala ne-plesan, odnosno lišen je upotrebe elektronskih ritam mašina. Ionako je teško povjerovati da bi se na ove razlomljene ritmove moglo zaplesati kao što je to čest slučaj kod vrlo sličnih eksperimentalnih djelca Aphex Twin. Tu se jedino izdvaja jednominutni electro-punk "Space" zbog brzog i jednostavnog 1/1 tempa.

Onaj daleko slojevitiji dio albuma počinje ritmički ujednačenim komadom "War" koji je u određenu ruku vrlo inteligentna autorova dosjetka klasične vojničke koračnice obogaćena asocijativnim elektronskim zvukovima šmajsera i bombardiranja, te se potom niz nastavlja sa minimalističkim ambijentalno-apokaliptičnim sličicama "The horror", "Society" i prvom od dvije dulje skladbe, vrlo umješnim electro-industrialom "Rite". Sve prethodne kompozicije iznose tek nešto više od jedne minute, dok je ova aranžirana kroz 4 minute čudnovate samplirane tehnike hipnotičkih 'obrednih' repeticija. Najdulja "Noise" u trajanju od čak 8 i pol minuta nastavlja otprilike sličan neurotičan minimalizam koji u sebi sadrži pritajene esencije harsh/hardcore-gabbera Necroanal i ekspresivnost Throbbing Gristle, a može izazvati i ozbiljne nelagode napadajući vitalan živčani sustav. Brrr... Tri završna komada su kratke minijaturne ekspresije od kojih se ističe posljednji "Revive" kao stanovita stilska vježba za synth/nintendo melodiju.

Sad bez obzira na navedene opaske, evidentno je da se autor svojski trgnuo i napravio tonski ne sasvim ujednačeno djelo, no ono što je daleko bitnije, ovaj puta ima cjelovitu priču. Doduše ne toliko prepoznatljivu koja bi se otprve primjetila jer je zakukuljena 'između redaka', ali se može uhvatiti za glavu i rep, a metaforistički je uperena u društvena i povijesna zbivanja na našem dragom Balkanu. Jest da je ovo sve apstrakcija uzrokovana svim ovim posljedicama komadanja Srbije nakon odvajanja Kosova (i inih događaja koji su prethodili), no u ovakvoj glazbi čest je slučaj da autor vrluda artističkim egzibicijama jer, Bože moj, nije to nikakva egzaktna znanost koja bi se trebala pridržavati strogih načela. U njoj barem još uvijek postoji sloboda i dok je tako, može se maštati i stvarati što god autor poželi. Nije vrag još odnio šalu, pa da nam i u njoj budu uskraćene 'tajne poruke' i vizonarske ideologije...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 01/02/2012