Temple Of The Smoke je nastao kao rezultat zajedničkog muziciranja Dragana Mirkovića (bubnjevi i ostali perkusivni instrumenti), Marka Ilića (bas), Dušana Žice (gitara, synthesizer, samplovi) i Janka Stojanovića (gitara). Zvanično ovaj beogradski bend postoji od prošle godine. A prije nekoliko mjeseci je izašao i njihov prvi album "... Against Human Race" i sadrži osam pjesama.

Poslije punk revolucije, poslije ponovnog oživljavanja osamdesetih i devedesetih, poslije smrti i uskrsnuća grungea, i na pragu mogućeg epohalnog mentalno-planetarnog skoka u više stanje ljudske svijesti, dolazi nam 67-minutna futurističko retroaktivno glazbena ekspedicija i vrtoglavi sonični let kroz izvanprostorni hram dima. Razlog zašto sam ovoliko dugo čekao da nešto napišem o ovom album je taj da je se on morao polako i kroz drugo vremena cijediti kroz tijelo. I ono se moralo naprosto pomiješati s njegovim sokovima. Te onda strpljivo čekati da se njegov zvučni substrakt ubrizga u moždane mišiće. Jer samo na taj način se ovaj album može shvatiti kao jedna minijaturizirana melodijska refleksija nadrealnosti svijeta. Svrstavati stil glazbe Temple Of The Smoke u neku određenu ladicu je ustvari poput skupljanja magle u kapu - nemoguće. Ali ako bi se to ipak moralo, onda bi najpribližniji opis otprilike bio space-rock s primjesama elektronike, reggaea, duba, kraut-rocka, sludge-metala, dronea i ambientala. Ili više slikovito izraženo; tako bi možda zvučao ondašnji Pink Floyd na današnjim eksperimentalnim sintetičkim drogama. I na nekoj subdimenzionalnoj razini, to miješanje stilova ima savršeno smisla. Jer se samo na taj način dobiva jedna erekcija starog bramanskog duha kao anarhistička inkarnacija zvučnog terora harmonije. I čini ovaj album jednom vrstom Mandale (trodimenzionalna optičko-duhovna projekcija), koja utječe izravno na podsvijesne razine razmišljanja. I to vrlo kaotično, ludo, sladunjavo, nekontrolirano i bez nekog određenog uzroka ili posljedice. Zamijenivši ulogu vokala čistom improvizatornom energijom instrumenata i kreativnošću melodija, ovih svih osam pjesama su instrumentali dužine od šest, pa čak i preko deset minuta. Te s mjestimično ugrađenim govornim samplovima. Riječ koja bi možda najbolje mogla povezati ovih osam pjesama je goli intenzitet, koji odvodi u neistražena, od duhovnog trećeg oka skrivena transcedentalna zvučna prostranstva.

Također se ovaj album može podijeliti na dva dijela; u prvom dijelu dočekuje velika doza užarene i opasne kosmičke ljubavi. Koja svoj početak ima u space-rock bombi "Illudium 0-36 Explosive Space Modulator", u kojoj podivljale gitare izazivaju halucinacije u kojima smo izloženi napadima nepoznatih planeta i uzbudljivih misli. A svoj vrhunac i kraj ima u ambijentalno psihodeličnoj "Autumn World", čiji udarci bubnjeva prelaze u bestežinsku materiju ritma i astralne vibracije. Središnjicu tog prvog dijela čini kao prvo dub-izirana kompozicija "Unnatural Regression", u kojoj se smjenjuju duhovne fotografije drevnog jamajčanskog raste kako se u svojem izvantjelesnom letu kreće kroz digitalni sonični cyberspace. Nju slijedi "Naked Sun", koja je u stilu koji bi se mogao opisati kao orbitalno-psihodelični rock za astronaute i ostale slobodne svemirske letače. Strmoglavo prizemljenje dolazi u sludge-metaliziranoj zemaljskoj "Deadly Skies". Drugi dio albuma pokazuje onu mračnu i gorku dušu benda, i počinje s teškom doom/sludge metalnoj kompoziciji "South Of Heaven". Iz koje izvire jedna električna otrovna ekstaza oštre gitarske distorzije. I kao da je se u njoj stari sanskritski jezik prerušio u hrapave sludge rifove. U "Into The Storm", kroz titrajuće zvukove gitare i hipnotički bas-riddim, ljepotica duba i zvijer space-rocka, tako rekući, u pozitivnom smislu liježu u zajedničku bračnu postelju. A sa posljednjom "Tortoise du Mars" se iskonski mitski zmijoliki rock uvija oko stabljike digitalno premodificiranih, elektronskih spacey zvukova.

Temple Of The Smoke je se s ovim albumom pokazao kao bend koji savršeno poznaje efekt improvizatorne, energične i vrlo kreativne glazbe. I s njim je zauzeo jedno monolitno mjesto među najbolje i najkvalitetnije bendove cijelog ovog regiona, pa i puno šire.

ocjena albuma [1-10]: 10

z. marković // 10/11/2011