Instrumentalistički dvojac iz Graza (s vrlo malo vokala) nastavlja onaj prepoznatljiv karakter austrijskih bendova - noise s dosta eksperimenata, ali unose i dašak svježine sa jazz i psycho elementima.

Austrijski bend Collector Base Emitter s adresom u Grazu potpisuju Philip Iroh (gitara, bas, vokal, različiti zvukovi) i Winfried Steiner (bubnjevi, boce s vodom, priručna pomagala), te sviraju žanrovski 'svašta po malo' uz dodatak eksperimentalnog rocka. Onako 'od oka', taman odgovaraju za šarolik alternativni profil Wire Globe Recordings koji im je objavio 500 primjeraka vinila. Bend je tijekom dosadašnjeg rada imao i 'susrete' s našim područjima nastupajući između ostalog u Menzi pri koritu, te je u proljeće 2011. bio domaćin sa Jakuzi's Attempt hrvatskim Umor na koncertu u Grazu.

Prvo vas dočeka jedan abnormalno dugačak polu-eksperimentalan fade-in uvod koji poput post-rock shema izranja gotovo pune 3 minute u "Dynamostraat" i eksplodira u snažan, no i ne pretjerano žestok noise-rock umjerenog, pa čak i sporijeg tempa s naglašenim riffovima i masnim basovima. Philip tu i tamo nešto podvrisne, otpjeva nekoliko stihova na engleskom i to su praktički svi vokali na albumu (još se jedino pojavljuju vrlo kratko u "The frog butcher"). Ostatak albuma je posve instrumentalnog izraza. I onda kada očekujete klasičan noise-rock album, sljedeća "For mother Russia" se naglo žanrovski mijenja u lagani jam-session sa suptilnom jazz gitarskom improvizacijom koja je pred samim finišom nabijena sa nekoliko žešćih noise riffova i produljenim krešendom. U naslovnoj "Peach water" koja je jedna od tri najdulje teme, ovaj dvojac se baca u lagane jazzy eksperimente koji su nošeni prilično monotonim i peglajućim taktovima koji svoj fokus dosežu tek negdje oko 5. minute sa razbijanjem dotadašnje strukture i pokazuju vrlo hladnu artističku proračunatost očigledno baziranu na klasičnoj njemačkoj minimalističkoj kraut-rock školi. Nastavak ploče je otprilike u vrlo sličnom izdanju: to su mahom pjesme sastavljene od 2-3 dijela od kojih je jedan blago eksperimentalan, drugi je žešći, noiserski podebljan riffovima i valjajućim, prilično teškim ritmovima, dok je završnica u principu u nekom posve neočekivanom izdanju. Ima tako primjerice da u već spomenutoj "The frog butcher" odjednom na kraju skladbe se pojave klavijature i pojačani sample u kome prede mačka ili pak da se poput 12 minuta duge "Die nashorner" s post-rock elementima osim dugotrajnog riffičnog noiserskog krešenda ne desi ništa specijalno u samoj završnici. Mada nisu neki osobiti specijalitet ploče, skladbe "Estelle" i završna "Light bulbs and wine" se ipak izdvajaju svojim kontradikcijama spram ostatka materijala. Obje su posve lagane; prva je jednominutna akustična minimalistička sonata, a druga je ambijentalni eksperimentalni komad gdje osim monotonih gitarističkih minimalizacija u prvi plan izbijaju psihodelični vokali u dekoru koji je dušu dao za neku chill-out skladbu The Orb.

Stilski se najviše drže za noise, jazz, 'moody' atmosfere i eksperiment, te prema tome od njih valja očekivati da neće završiti samo na ovoj avanturi od 45 minuta. Imaju evidentnog instrumentalističkog i artističkog potencijala da stvore originalan izraz, ali pokazuju i jedan 'narodski' karakter sličnih austrijskih underground bendova a to je da unatoč zanimljivoj svirci i stilskim finesama ne uspjevaju napraviti kompaktnu i jezgrovito sadržajnu kompoziciju. Ono, po naški rečeno hit. Zaokupljeni su artističkim utiscima i u toj želji gotovo da zaborave na pjesmu. A to zna biti vrlo teško breme umjetničke kreativnosti...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 08/09/2011