home > mjuzik > Bootleg Explosion vol.1 & 2/ Take Cover/ …In 5…4…3…2…1…

kontakt | search |

HARP EXPLOSION: Bootleg Explosion vol.1 & 2/ Take Cover/ …In 5…4…3…2…1… (Slušaj najglasnije, 2011)

Da li je otkriven novi blueserski izraz? Ako jeste, ovo bi valjalo adekvatno imenovati i autorski zaštititi kao patent-izum glazbenika iz Vinkovaca.

Iza imena Harp Explosion stoji oneman bend Igora Djeke iz nekadašnjih vinkovaèkih Thee Knuckleheads. Sa ovim projektom je startao 2009., a prvu svirku je održao u Murskom Središèu 18.07.2009. što u odreðenu ruku smatra zvaniènim poèetkom javnog djelovanja. Rijeè je o izrazito prljavom garažnom lo-fi bluesu koji je potkrijepljen elektronskim matricama (ritmovi i loop efekti) i živim vokalom, te usnom harmonikom. Buduæi da je odmah u šusu realizirao 4 albuma za Slušaj najglasnije, novim slušateljima i promatraèima je malo zbrkan redosljed. Odnosno, niti sam ne znam po kojem redu bi ih posložio u ovoj recenziji jer su neki od njih prethodno objavljeni još prije godinu dana kao d.i.y. izdanja...
[  ]

HARP EXPLOSION - Bootleg Explosion vol.1, live at Sax (2011, Slušaj najglasnije)

Ovdje je rijeè o tehnièki vrlo lošem živom zapisu koncerta održanog u zagrebaèkom Saxu u proljeæe 2010., no može se donekle razabrati da njegov nastup isijava sa sirovom energijom. Igor, ili kako se potpisuje Iggy uz usnu harmoniku i pjeva na engleskom jeziku, a uz 4 autorske pjesme izveo je i dvije obrade - "Moanin' at midnight" (Howlin Wolf) i "Shake your hips" (Slim Harpo). Svih ovih nešto manje od pola sata svirke ili bolje reèeno izvedbe napucano je sa iskonskim bluesom, žestokim tempovima, ekspresivnim linijama usne harmonike i frcavom podrumskom energijom kakvu su primjerice imali The Rolling Stones na albumu "Exile On Main Street". Tehnièku kvalitetu nagrðuje mumljajuæi feedback i neprestani žamor posjetitelja, tako da se ne može osim dokumentarnog svjedoèanstva ništa konkretno razabrati. Koliko mi se èini, snimak je moguæe napravljen na neki diktafon ili neki slièan osobni snimaè (možda i mobitel), te je digitaliziran, no od svega onoga meteža se vjerojatno nije mogao pravovaljano masterirati. Daleko bi bilo efektnije da je recorder bio direktno ukljuèen u tonski pult, ali šta je - tu je.

Ocjena (1-10): 4
[  ]

HARP EXPLOSION - Bootleg Explosion vo.2, live at Mc Miners (2011, Slušaj najglasnije)

Otprilike isto se može reæi i za ovaj zapis koncerta održanog u Murskom Središèu tokom ljeta 2010. Tehnièki vrlo niski lo-fi performansi u kojima od svega najviše odzvanjaju visoki tonovi usne harmonike, dok se preostala infrastruktura nazire negdje daleko kao da dopire iz neke susjedne prostorije. Vokali su skroz potisnuti i jedva se nazire da netko ovdje uopæe nešto pjeva, dok su žamori, zvižduci i povremene ovacije izmeðu pjesama gotovo vodeæi glasovni efekti.

Ocjena (1-10): 4
[  ]

HARP EXPLOSION - Take Cover (2011, Slušaj najglasnije)

Ovo je studijski, odnosno kako izgleda, album nastao u kuænoj radinosti gdje se konaèno uoèava neobièan egzibicionizam ovog projekta. Ako se èinilo na ona dva albuma uživo da su se tu negdje možda potkrale gitare kao nasnimljene matrice, to ovaj album opovrgva. Nema gitara veæ samo praskavih melodija na usnoj harmonici koje u principu donose svu draž i uzbudljivost gitaristièkog oldschool bluesa. Igor ovdje svojom vrlo dobrom tehnièkom potkovanošæu doslovce skida sve one slide-gitare, solaže i riffove, a jedina pratnja mu je ritam mašina, tambourin i povremeni sintetièki efekti. Zvuk je potpuno prljav i vokalnim distorzijama protkan lo-fi sa 8 obrada vrlo dobro poznatih autora i bendova, pa se tako ovdje nalaze iznenaðujuæe nabrijane "Agile, mobile, hostile" (Andre Williams), "Comanchee" (Link Wray) i "Shake you hips" (Slim Harpo). Najoriginalniji komad uprilièen je u obradi legendarnih funk-bulesera The War "Low rider" gdje se Igor koristio hip-hoperskom ritmièkom beat-box tehnikom, dok je obrada The Cramps "Human fly" èisto maniristièka i sa svojim tromim tempom posve odskaèe od ostatka materijala.

Ocjena (1-10): 6
[  ]

HARP EXPLOSION - ...In 5...4...3...2...1... (2011, Slušaj najglasnije)

Na ovome albumu se uoèava odreðena zrelost koja se poèinje pretvarati u osebujan autorski stil. Meni nije poznato da li ima bluesera koji rade na ovakav naèin, a ako ih nema, onda je Igor, odnosno Harp Explosion stilski predvodnik jednog novog, još neimenovanog žanra kojem može po slobodnom nahoðenju odabrati ime i krstiti ga istovremeno kao da mu je i otac i matera i kum.

O èemu se radi? Igor se poslužio starim štosom koji datira još iz vremena prvih EBM bendova poput njemaèkih D.A.F. koji su u svojoj drugoj postavi kada su se 1980. skratili sa kvinteta na duet orijentirali samo na minimalistièki zvuk koji je sadržavao izuzetno plesan ritam, vokal i prateæi melodijski, mahom repetirani loop efekt sa syntha. Igor je umjesto syntha iskoristio unaprijed snimljene vlastite dionice usne harmonike koje se besomuènim, ali veoma fleksibilnim loop opetovanjima nižu u osnovnoj podlozi koja mu služi za dodavanje živog vokala kojeg kombinira sa još jednom nadogradnjom - drugom usnom harmonikom s kojom postiže solaže, ekspresije, melodije i sve ono što mu padne na pamet. Ima tu još nekoliko nadodanih sekvenci poput nekakvih mikrofonija i laganijih noise efekata, ali èitav zvuk je ogolio na samo tri osnovna elementa - plesne taktove ritam mašine, loop efekte usne harmonike i živi dodatak (vokal + usna harmonika solo). U kompletu gledajuæi, ovo je strogo matematièki preciziran metronomski tempo koji ne dozvoljava nikakve oscilacije i stoga mora biti izuzetno koncizan prilikom žive izvedbe. Za razliku od prethodnog albuma "Take Cover" gdje se još tražio u definiciji vlastitog izraza eksperimentirajuæi sa minornim sintetièki digitaliziranim pomagalima, "…In 5…4…3…2…1…" je potpuno zaokružen stilski primjerak neèega što ima sve vitalne karakteristike EBM repeticija koje su u njegovom sluèaju vezane iskljuèivo za blues.

Da li je Harp Explosion uistinu novi i potpuno radikalni izum na svjetskoj glazbenoj sceni uistinu ne znam, ali ako jeste, valjalo bi ga odmah zaštititi da ga netko ne preduhitri i otme mu autorsku ideju.

A pjesme su veoma energiène, gotovo manijakalne, te su posve jednostavne i minimalistièke. Prva "Harp explosion theme" sa ritmom kreæe nakon pedesetak sekundi uvoda koji ukljuèuje škripu stare gramafonske ploèe, vokalno odbrojavanje na engleskom '5, 4, 3, 2, 1' i laganih lo-fi ambijenata usne harmonike koji se kasnije pretvaraju u žestoke solo dionice. Ovdje se može primjetiti da je Igor virtuoz ovog instrumenta, te u završnim sekvencama zazvuèi kao da svira prastari organ sa pedalama. Takoðer je važno spomenuti da je i vlastiti vokal repetirao kroz loop efekt koji stalno kruži sa ritmièkim stihom 'harp explosion'. Nekog odreðenog teksta ovdje i nema, veæ je rijeè o stanovitom mantranju. Druga "Can't hold on" je u vrlo brzom i neprekinutom, skoro pa d'n'b ritmu gdje je tekst odpjevan uz obilje lo-fi škripe na naèin Jon Spencera, a "Catch a loop" je opet vrlo slièan rasplet u nešto sporijem tempu s time da u pjesmi postoje odreðena 'bremzanja', tj. dionice u kojima se ritam mašina zaustavlja popunjavajuæi 'prazninu' sa loop efektom usne harmonike. Instrumental "UFO racer" zapoèinje nekim noiserskim efektom nalik na mikrofoniju s kojom se poigrao i kroz sam tijek pjesme (šetanje s jednog kanala na drugi), a ritam je opet ubacio u žestoki d'n'b tempo koji takoðer ima 'bremzanja' ispunjenih psihodeliènim efektima ispreplitanjem odvojenim trolistom dionica usne harmonike. "Fire in the hole" je nešto kompaktnija skladba sa drajvingom loop efekata, dok je još jedan instrumental "Still got..." 'najsporija' pjesma po tempu u odnosu na sav prethodni materijal. Posljednja "I feel" je stanovita rokaèina s kojom ovaj oduševljavajuæi rad eruptira u gotovo garažni opaki punk-blues.

Ovo je do sada njegov najbolji rad u svim pogledima od tehnièkih karakteristika sve do originalnosti sa minimalistièkim pristupom. Sve to djeluje kao da je pred nama novi glazbeni stil zasnovan na tradicijskom spoju bluesa i novovjekovne tehnologije svedene na najopskurnije tehnikalije. Uostalom, pravi blueseri ne teže nikakvoj kompleksnoj strukturi, a Harp Explosion je to veoma osebujno i snažno, te posve jednostavno prikazao. Moguæe da i sam Igor poput D.A.F. kada su radili onaj epohalno važan album "Alles ist gut" 'možda nije znao što toèno želi, ali je težio da napravi nešto novo i nadasve uzbudljivo'. U tome je potpuno uspio.

Skidam kapu majstoru. Svaka èast.

Ocjena (1-10): 9

horvi // 08/08/2011

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuðeloviæ |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Bootleg Explosion vol.1 & 2/ Take Cover/ …In 5…4…3…2…1…
  • Bootleg Explosion vol.1, live at Sax (2011)
  • Bootleg Explosion vol.2, live at Mc Miners (2011)
  • Take Cover (2011)
  • …In 5…4…3…2…1… (2011)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*