Da li je otkriven novi blueserski izraz? Ako jeste, ovo bi valjalo adekvatno imenovati i autorski zaštititi kao patent-izum glazbenika iz Vinkovaca.

Iza imena Harp Explosion stoji oneman bend Igora Djeke iz nekadašnjih vinkovačkih Thee Knuckleheads. Sa ovim projektom je startao 2009., a prvu svirku je održao u Murskom Središču 18.07.2009. što u određenu ruku smatra zvaničnim početkom javnog djelovanja. Riječ je o izrazito prljavom garažnom lo-fi bluesu koji je potkrijepljen elektronskim matricama (ritmovi i loop efekti) i živim vokalom, te usnom harmonikom. Budući da je odmah u šusu realizirao 4 albuma za Slušaj najglasnije, novim slušateljima i promatračima je malo zbrkan redosljed. Odnosno, niti sam ne znam po kojem redu bi ih posložio u ovoj recenziji jer su neki od njih prethodno objavljeni još prije godinu dana kao d.i.y. izdanja... HARP EXPLOSION - Bootleg Explosion vol.1, live at Sax (2011, Slušaj najglasnije)

Ovdje je riječ o tehnički vrlo lošem živom zapisu koncerta održanog u zagrebačkom Saxu u proljeće 2010., no može se donekle razabrati da njegov nastup isijava sa sirovom energijom. Igor, ili kako se potpisuje Iggy uz usnu harmoniku i pjeva na engleskom jeziku, a uz 4 autorske pjesme izveo je i dvije obrade - "Moanin' at midnight" (Howlin Wolf) i "Shake your hips" (Slim Harpo). Svih ovih nešto manje od pola sata svirke ili bolje rečeno izvedbe napucano je sa iskonskim bluesom, žestokim tempovima, ekspresivnim linijama usne harmonike i frcavom podrumskom energijom kakvu su primjerice imali The Rolling Stones na albumu "Exile On Main Street". Tehničku kvalitetu nagrđuje mumljajući feedback i neprestani žamor posjetitelja, tako da se ne može osim dokumentarnog svjedočanstva ništa konkretno razabrati. Koliko mi se čini, snimak je moguće napravljen na neki diktafon ili neki sličan osobni snimač (možda i mobitel), te je digitaliziran, no od svega onoga meteža se vjerojatno nije mogao pravovaljano masterirati. Daleko bi bilo efektnije da je recorder bio direktno uključen u tonski pult, ali šta je - tu je.

Ocjena (1-10): 4 HARP EXPLOSION - Bootleg Explosion vo.2, live at Mc Miners (2011, Slušaj najglasnije)

Otprilike isto se može reći i za ovaj zapis koncerta održanog u Murskom Središču tokom ljeta 2010. Tehnički vrlo niski lo-fi performansi u kojima od svega najviše odzvanjaju visoki tonovi usne harmonike, dok se preostala infrastruktura nazire negdje daleko kao da dopire iz neke susjedne prostorije. Vokali su skroz potisnuti i jedva se nazire da netko ovdje uopće nešto pjeva, dok su žamori, zvižduci i povremene ovacije između pjesama gotovo vodeći glasovni efekti.

Ocjena (1-10): 4 HARP EXPLOSION - Take Cover (2011, Slušaj najglasnije)

Ovo je studijski, odnosno kako izgleda, album nastao u kućnoj radinosti gdje se konačno uočava neobičan egzibicionizam ovog projekta. Ako se činilo na ona dva albuma uživo da su se tu negdje možda potkrale gitare kao nasnimljene matrice, to ovaj album opovrgva. Nema gitara već samo praskavih melodija na usnoj harmonici koje u principu donose svu draž i uzbudljivost gitarističkog oldschool bluesa. Igor ovdje svojom vrlo dobrom tehničkom potkovanošću doslovce skida sve one slide-gitare, solaže i riffove, a jedina pratnja mu je ritam mašina, tambourin i povremeni sintetički efekti. Zvuk je potpuno prljav i vokalnim distorzijama protkan lo-fi sa 8 obrada vrlo dobro poznatih autora i bendova, pa se tako ovdje nalaze iznenađujuće nabrijane "Agile, mobile, hostile" (Andre Williams), "Comanchee" (Link Wray) i "Shake you hips" (Slim Harpo). Najoriginalniji komad upriličen je u obradi legendarnih funk-bulesera The War "Low rider" gdje se Igor koristio hip-hoperskom ritmičkom beat-box tehnikom, dok je obrada The Cramps "Human fly" čisto maniristička i sa svojim tromim tempom posve odskače od ostatka materijala.

Ocjena (1-10): 6 HARP EXPLOSION - ...In 5...4...3...2...1... (2011, Slušaj najglasnije)

Na ovome albumu se uočava određena zrelost koja se počinje pretvarati u osebujan autorski stil. Meni nije poznato da li ima bluesera koji rade na ovakav način, a ako ih nema, onda je Igor, odnosno Harp Explosion stilski predvodnik jednog novog, još neimenovanog žanra kojem može po slobodnom nahođenju odabrati ime i krstiti ga istovremeno kao da mu je i otac i matera i kum.

O čemu se radi? Igor se poslužio starim štosom koji datira još iz vremena prvih EBM bendova poput njemačkih D.A.F. koji su u svojoj drugoj postavi kada su se 1980. skratili sa kvinteta na duet orijentirali samo na minimalistički zvuk koji je sadržavao izuzetno plesan ritam, vokal i prateći melodijski, mahom repetirani loop efekt sa syntha. Igor je umjesto syntha iskoristio unaprijed snimljene vlastite dionice usne harmonike koje se besomučnim, ali veoma fleksibilnim loop opetovanjima nižu u osnovnoj podlozi koja mu služi za dodavanje živog vokala kojeg kombinira sa još jednom nadogradnjom - drugom usnom harmonikom s kojom postiže solaže, ekspresije, melodije i sve ono što mu padne na pamet. Ima tu još nekoliko nadodanih sekvenci poput nekakvih mikrofonija i laganijih noise efekata, ali čitav zvuk je ogolio na samo tri osnovna elementa - plesne taktove ritam mašine, loop efekte usne harmonike i živi dodatak (vokal + usna harmonika solo). U kompletu gledajući, ovo je strogo matematički preciziran metronomski tempo koji ne dozvoljava nikakve oscilacije i stoga mora biti izuzetno koncizan prilikom žive izvedbe. Za razliku od prethodnog albuma "Take Cover" gdje se još tražio u definiciji vlastitog izraza eksperimentirajući sa minornim sintetički digitaliziranim pomagalima, "…In 5…4…3…2…1…" je potpuno zaokružen stilski primjerak nečega što ima sve vitalne karakteristike EBM repeticija koje su u njegovom slučaju vezane isključivo za blues.

Da li je Harp Explosion uistinu novi i potpuno radikalni izum na svjetskoj glazbenoj sceni uistinu ne znam, ali ako jeste, valjalo bi ga odmah zaštititi da ga netko ne preduhitri i otme mu autorsku ideju.

A pjesme su veoma energične, gotovo manijakalne, te su posve jednostavne i minimalističke. Prva "Harp explosion theme" sa ritmom kreće nakon pedesetak sekundi uvoda koji uključuje škripu stare gramafonske ploče, vokalno odbrojavanje na engleskom '5, 4, 3, 2, 1' i laganih lo-fi ambijenata usne harmonike koji se kasnije pretvaraju u žestoke solo dionice. Ovdje se može primjetiti da je Igor virtuoz ovog instrumenta, te u završnim sekvencama zazvuči kao da svira prastari organ sa pedalama. Također je važno spomenuti da je i vlastiti vokal repetirao kroz loop efekt koji stalno kruži sa ritmičkim stihom 'harp explosion'. Nekog određenog teksta ovdje i nema, već je riječ o stanovitom mantranju. Druga "Can't hold on" je u vrlo brzom i neprekinutom, skoro pa d'n'b ritmu gdje je tekst odpjevan uz obilje lo-fi škripe na način Jon Spencera, a "Catch a loop" je opet vrlo sličan rasplet u nešto sporijem tempu s time da u pjesmi postoje određena 'bremzanja', tj. dionice u kojima se ritam mašina zaustavlja popunjavajući 'prazninu' sa loop efektom usne harmonike. Instrumental "UFO racer" započinje nekim noiserskim efektom nalik na mikrofoniju s kojom se poigrao i kroz sam tijek pjesme (šetanje s jednog kanala na drugi), a ritam je opet ubacio u žestoki d'n'b tempo koji također ima 'bremzanja' ispunjenih psihodeličnim efektima ispreplitanjem odvojenim trolistom dionica usne harmonike. "Fire in the hole" je nešto kompaktnija skladba sa drajvingom loop efekata, dok je još jedan instrumental "Still got..." 'najsporija' pjesma po tempu u odnosu na sav prethodni materijal. Posljednja "I feel" je stanovita rokačina s kojom ovaj oduševljavajući rad eruptira u gotovo garažni opaki punk-blues.

Ovo je do sada njegov najbolji rad u svim pogledima od tehničkih karakteristika sve do originalnosti sa minimalističkim pristupom. Sve to djeluje kao da je pred nama novi glazbeni stil zasnovan na tradicijskom spoju bluesa i novovjekovne tehnologije svedene na najopskurnije tehnikalije. Uostalom, pravi blueseri ne teže nikakvoj kompleksnoj strukturi, a Harp Explosion je to veoma osebujno i snažno, te posve jednostavno prikazao. Moguće da i sam Igor poput D.A.F. kada su radili onaj epohalno važan album "Alles ist gut" 'možda nije znao što točno želi, ali je težio da napravi nešto novo i nadasve uzbudljivo'. U tome je potpuno uspio.

Skidam kapu majstoru. Svaka čast.

Ocjena (1-10): 9

horvi // 08/08/2011