Na trećem solističkom albumu Jura ponavlja grešku onog nesretnog debija
"Jura Klavijatura osvaja svijet" (2007) sa abnormalno lošim zvukom. Ne znam šta se to ovdje desilo jer na omotu stoji da je album snimljen kod Hrca iz Babilonaca koji redovito isporučuje odlično snimljene i realizirane radove, ali ovaj zvuk djeluje kao presnimljena audio-kaseta najlošije kakvoće. Izuzetak su jedino pjesme "Velikopoštovani" u maniru između The Doors i The Stranglers i revijalni svatovski reggeae "Siddharta" gdje se relativno fino čuju sve konture prateće infrastrukture (ritam mašina, vokal, basovi i klavijature). Da li se može zažmiriti i progledati Juri kroz prste na ovakvom tonskom debaklu, to neka ostane na konzumentima, no pak s druge strane, album sadrži nisku veoma poetičnih rock pjesama koje govore o manje-više turobnim sudbinama različitih individua izgubljenih u velikom gradu ("Moj prijatelj purger", "Pukovnik", "Žestoki brijač", "Izolirana", "Molitva"). Neke pjesme su sasvim nepotrebne, a i preplitke igrarije nalik na dječji festival ("Štrumfeta"), a neke su jednostavno neoprostivi zabavnjaci za svadbe (valcer "Moja malena"). Najoriginalniji komad se nalazi u neobičnom plesnom funk eksperimentu "Eni" sa iščašenom produkcijom a'la Lee Scratch Perry dub Jamajka soundsystem iz otprilike 1967. godine, a jedina dva 'zdrmana' iznenađenja su prepjev Sex Pistolsa "Problem" na hrvatskom i naslovna "Hoću da se bavim rock'n'rollom, neću da se bavim školom" koja ima sve predispozicije mainstream hita samo da je snimljena i producirana onako kako treba.

Više mi se ne da trabunjati o ovakvim tonskim katastrofama, ali uistinu mi nije jasno da se autor koji evidentno zna i umije napraviti prave mainstream pop-rock pjesme uz sve ove kompjuterske audio programe nije potrudio očistiti snimke, normalizirati ih u jednu optimalno jednaku frekvencijsku razinu, a naposljetku ih i masterirati. A sve to skupa se ponekad može obaviti za jedan dan...

ocjena albuma [1-10]: 4

horvi // 01/07/2011