Gledajući nekolicinu posljednjih radova ovog izuzetno mirnog modernog klasičara s Islanda, 'rudarske himne' se doimanju njegovim najspretnijim i najmonumentalnijim djelom.

Prvotno naručeno od strane županijskog vijeća iz Durhama (sjeveroistok Velike Britanije) da za potrebe tamošnjeg Durham International Festivala napiše glazbeni komad, Johann Johannsson se kroz razvoj ideje i realizacije odlučio na veliki korak. Iz početne ideje da komponira kraći komad za synth i prateći ansambl kao što je to bilo u slučaju drugog albuma "Virdulegu Forsetar" (2004), čelnici festivala su mu priskočili u suradnju ponudivši mu neke od BBC pogodnosti i 16-točlani limeni orkestar NASUWT Riverside Band (osnovan još 1877. pod imenom Pelton Fell Colliery Band). Iskoristivši ponuđene opcije, autor se poslužio iskustvom stečenim radom na nedavnom festivalu Barbican's Reverbernations - The Influence Of Steve Reich u Londonu komponiravši izuzetno minimalistički dotjerane instrumentalne komade.

Riječ je o slojevitom djelu koje prikazuje snažnu poveznicu pokrajine Durham sa značajem lokalne rudarske tradicije s kojom je ova grana industrije ekonomski neraskidivo vezana već nekoliko stoljeća. Paralelno, sa ovim albumom je snimljen i istoimeni film u režiji cijenjenog američkog eksperimentalnog filmaša Bill Morrisona koji je sav glazbeni materijal iskoristio kao popratni soundtrack. Sam film je strukiran oko niza aktivnosti koje su bazirane na općenito teškoj rudarskoj svakodnevici, zatim ulozi sindikata u borbi za radnička prava, te zadire u povijesne ekscese kada su rudari Durhama tijekom štrajka 1984. došli u krvave sukobe sa policijom koju je poslala Margareth Tatcher. Ovaj povijesno-dokumetarni film zbog svojeg angažiranog pristupa sam Johann Johannsson je prozvao kao 'rekvijem za smrt industrije, ali i proslavu kulture, života i borbe rudara'. Pojedine skladbe su čak i sastavljene od slogana iz parola koje su rudari koristili u štrajku, te su postale njihovom kultnom ostavštinom.

Sama Johannssonova glazbena soundtrack potpora je izuzetno uvjerljiva. Uz dirigentsku palicu Gudni Franzsona koji je rukovodio 16-točlanom limenom sekcijom, album je snimljen uživo u durhamskoj katedrali uz pripomoć crkvenih orgulja, udaraljki i uobičajene Johannssonove elektronike. Stilski se potpuno uklapa u drone žanr, a limena sekcija je toliko rafinirano popeglana da zvuči kao gudački orkestar! Tek u ponekim sekvencama se jasno naziru obrisi zvukova trube, roga i trombona, dok je preostali dio infrastrukture toliko vješto zakamufliran da je gotovo nemoguće odgonetnuti koji su zvukovi i harmonije djelo duhača, elektronike ili orgulja.

Album ima samo 6 kompozicija; prve tri su najdulje i u njima je sažeta katarzična atmosfera kroz ambijentalni drone koji pokazuje i stanovita industrial obilježja u silaznim akordima sa velikim pomacima u odnosima dinamike. Uvodna "They being dead yet speaketh" prikazuje turobno mračnu sliku rudarskog okna ispod zemlje. Kompozicija se uz početne 3-4 ambijentalne minute pretvara u zastrašujući odjek bez danjeg svjetla, sunca i mjeseca kojeg prati zloslutan zvuk praznine i odjek tame poput najzastrašujućeg horrora sa klaustrofobičnim ugođajem. Na čitavom albumu gotovo i da nema optimizma; naredna, gotovo 15 minuta dugačka "An injury the one is the concern of all" tek u svojem jednominutnom uvodniku može zamirisati kao vedrija tema, no daljni razvoj aranžmana je frapantno emotivan post-noise experimental-industrial drone koji ima veoma bliskih konotacija sa francuskim Nocturne i njegovim kapitalnim, veoma sličnim albumom "Fleisch und metall" (2006) koji se bavi nesretnom sudbinom radnika iz brodogradilišta u Nantesu. Ovdje je Johannsson mnogo radio na backgroundu gdje su udaraljke odigrale znatnu atmosfersku sliku sa turbulentnim posljedicama, a mogu zavarati da je riječ o samplovima punim šumova. Kao nadogradnja tmurnoj slici, uzdižu se razlivene i tromo lijene harmonije truba i trombona. Još jedan, relativno optimističniji uvodnik nosi 11 minuta dugačka "Freedom from want and fear" sa rastegnutim melodijama duhača koje su okosnica cijele skladbe na koju je povezana čitava konstrukcija. Međutim, od vedrije slike nema ništa; dolaskom hipnotičkog zvuka crkvenih orgulja i elektronskog valovitog backgrounda stvara se veoma tmurna i olovno teška atmosfera koja zapljuskuje poput tupih odjeka periodično nadolazećih boli. Zbog relativno klasičnog minimalističkog stila s melodijskim repeticijama, ova skladba može sjesti otprve u uho kao 'najlakši' komad, a onda slijede dvije najkraće teme "There is not safe but the side of truth" i "Industrial and provident, we unite to assist each other" (svaka po nepune 4 minute). Prva je jedina koja ima karakteristike klasične simfonije sa svim potrebnim medikamentima i kao takva se uzdiže sa svojom grandioznošću spram ostatka materijala, dok je druga potpuno ambijentalni drone komad. Završnica "The cause of the labour is the hope of the world" je pejzažni post-apokaliptični grande finale u kojemu je Johannsson pokazao kako se sav instrumentarij može ukusno iskoristiti za hlađenje emocija na veoma uzbudljiv način koji donosi izuzetan osjećaj za rafiniranu ljepotu.

Neki recenzenti su ovaj album nazvali magistarskim radom i gorkom simfonijom o smrti klasične industrije koju pokreće čista fizička ljudska snaga, a BBC ga je prozvao 'sablasno kavernozno sonornim' s veoma emotivnim rezultatom. Ukoliko se do sada još niste susreli sa djelima Johann Johannssona, a ljubitelj ste moderne glazbe koja je utemeljena na klasičnoj, ambijentalnoj i industrial-drone školi, ovo je idealna prilika za uronjavanje u njegov magičan svijet zvuka. S kompletnim artističkim performansima, uključujući i one 'nije samo važno pričati, već i djelovati', "The Miner's Hymns" je strahovito angažiran i emotivno nabijen album koji u spoju sa filmom pobuđuje ljudsku svijest na jasne konfrontacije i promjene otprilike u istoj mjeri kao što to čine angažirani rock, punk i hardcore izvođači. Doduše, Johannsson je i dalje ostao u svojoj mirnoj ambijentalnoj prirodi bez ijedne uvrede prema vlastodršcima, ali je pokazao itekakav buntovnički stav pun revolta i gorčine.

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 07/06/2011