home > mjuzik > The Song Remains Not The Same

kontakt | search |

BLACK LABEL SOCIETY: The Song Remains Not The Same (E1/ Roadrunner Records, 2011)

Uf. Uf. Uf. E, ovo je sada uistinu novo prenemagajuće i sasvim bespotrebno ostvarenje Zakk Wyldea, nekadašnjeg gitariste Ozzy Osbournea s kojim će namaknuti pare, vjerojatno zadovoljiti dobar dio publike i bajkera, ali da li je ovo uistinu baš i bilo potrebno u situaciji kada je i njemu i bendu konačno krenulo... Naime, ovaj album je sastavljen od pjesama koje se nalaze na prethodnom albumu "Order Of Black" u akustičnim verzijama i kao takve su pokazatelj da si bend povremeno na svojim koncertima dozvoli oduška, te u predahu izvodi balade i himnične pjesme za nazdravljanje, bisove i veličanje starozavjetne rock etike da uz metal i hard zvukove treba biti obavezno isporučena i porcija stiskavaca. Ajde, okey, neka mu bude, ali brate mili, baš da su sve pjesme na albumu samo akustična verzija već ranije objavljenog materijala, e to nije fer. Izuzetak su "Darkest days (John Rich album version)" i završna "The first noel" koje su, uvjetno rečeno uljezi, ali one su ionako već odranije sastavni dio njihovog koncertnog repertoara.

Stoga se i nema baš što pretjerano pozitivno reći za ovaj Zakkov potez izuzev tehničkih pojedinosti. On ovdje pjeva, svira piano, električnu i akustičnu gitaru, na basu je John DeServio, na bubnjevima Will Hunt, a nekoliko kompozicija je obogaćeno sa orkestracijama. Ove akustične verzije su očigledno urađene s onom stereotipnom nakanom da uskoče u koncertni repertoar kada netko od ekipe mora napustiti pozornicu i otići do toaleta jerbo je odavno poznata činjenica da su svi odreda pivopije i alkoholni hedonisti. Zato u nekim skladbama na glavni vokal uskače John DeServio (pa i gazda mora barem dva-tri put na nuždu), tako da uvijek postoji solucija kako i na koji način nastaviti koncert bez pauze. A u nekim skladbama nema bubnjeva, na nekim nema bas gitare, u nekima nema piano dionica itd. Elem, sve je ovdje predvidljivo i za njih i za publiku, točno se može pogoditi koju bi skladbu mogli izvesti kada se netko od njih povuče sa bine i bla, bla, bla... Ovdje se nalazi sve što je bilo baladično ili se pokazalo uspješnim na promotivnoj turneji albuma "Order Of Black" - redom, to su lagane verzije "Overlord", "Parade of the dead" i "Riders of the damned" pojačane sa orkestracijama (inače, u originalu su brzi hard/heavy zgodici), patetični stiskavac "Darkest days" i čak četiri obrade - "Juniors eyes" (Black Sabbath), "Helpless" (Neil Young), "Bridge over trouble water" (Simon & Garfunkel) i "Can't find my way home" (Blind Faith). A k tome, ove obrade su identične verzije sa albuma...

Eh Zakk, prevršio si svaku mjeru...

ocjena albuma [1-10]: 5

horvi // 03/06/2011

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*