Šezdesetdvogodišnji malijac osim po prepoznatljivom glasu s kojim je zaslužio naziv "Golden Voice of Africa", vjerojatno je najpoznatiji po tome što je albino crnac. Ta činjenica nije mu donijela ništa dobro unutar familije i afričke zajednice, pa je djelomično zbog toga, a djelomično zbog toga što se želio baviti muzikom, a bio je iz kraljevske obitelji, razbaštinjen.

To ga nije pokolebalo u njegovom naumu, pa je preselivši se u Bamako, 1967. počeo nastupati po klubovima, a da bi tek 1987. uspio objaviti svoj debi album ("Soro"). Na ovoj kompilaciji s tog je albuma pjesma Cono, predivna šestominutna world music balada na kojoj su osjetni europop utjecaji, u kasnijim radovima nešto slabije zastupljeni. Pod utjecajem sintetičkog zvuka 80ih, snimljen je i album "Ko-Yan" (1989) s kojeg je kao reprezentativna izvađena Nou Pa Bouger. Da nema pjevanja, vrlo lako bismo je mogli pripisati nekom drugom pop izvođaču iz tog razdoblja.

Povratak korijenima označio je album "Amen" (1991) produciran od strane legendarnog Joe Zawinula, a osmominutna Lony, ima sve potrebne argumente za dobru afro-world-jazz pjesmu. Uslijedilo je lagano lutanje u osrednjosti, da bi desetak godina kasnije objavio "Moffou" (2002) za koji je bio i nominiran za nagradu Grammy. Yamore s Cesariom Evorom i Madan, doprle su do mnogih radio stanica i domova, a Madan je svojim specifičnim refrenom ženskih bekvokalistica i odličnom glazbenom podlogom bila izazov mnogim remixerima i dj-ima na plaža partyima.

Prihvativši tako globalizaciju, Keita je snimio album "M'Bemba" (2005) prepun afro-kubanskih ritmova, s daškom francuske šansone, ali i rock/soul gitara, koji uz njegov znakoviti vokal te prepoznatljivi ženski bekvokali čine dotad najprijemčiviji album, što pjesme zastupljene na ovoj kompilaciji (Bobo i Calculer) potvrđuju.
Posljednji studijski album "La Difference" (2009) bavi se problemom albino populacije u Africi stoga je i bilo prilično angažiranih pjesama. Neke starije pjesme nanovo su snimljene (Seydou), dok su neke (La Difference) potpuno nove, a u pomoć mu je pri snimanju priskočio priličan broj afričkih muzičara, koji su svoj posao odradili gratis.

Osim deset nabrojanih, na ovoj kompilaciji svoje mjesto našla je i pjesma Mandjou, koja je "skinuta" s albuma "Mandjou - Ambassadeur International" (1978) skupine LES AMBASSADUERS INTERNATIONAUX, u kojoj je Keita pjevao prije solo karijere.
Siguran sam da je iz ovako plodne karijere bilo preteško izabrati pjesama za nekih sat vremena slušanja, ali na ovaj način i neupućenog slušača moguće je barem djelomično uputiti u opus ovog stvarno veličanstvenog pjevača i autora.

pedja // 19/05/2011

PS: Antologijski album Salifa Keite slušat će Mario Stipanović iz Velike Gorie. Poštar uskoro stiže...