Francuski sastav Akphaezya osnovan je 2002. sa željom da postane konceptualni band. Od samog početka postava je nepromjenjena i rade kao kvartet; Nehl Aelin (vokal, klavijature, piano), Stephan H. (gitara, tekstovi), Loic Moussaoui (bubnjevi, udaraljke) i Stephane Beguier (bas i prateći vokal). Prvi album "Anthology II" radili su veoma dugo; prvo su ga snimili kao demo 2004., poslali na različite adrese znanih rock kritičara koji su ga odreda pohvalili - od Francuske, Belgije i Maroka do Kanade, a zatim su 2006. otišli u profesionalni studio da ga ponovno snime u novoj varijanti. U tijeku snimanja potpisuju ugovor sa britanskim izdavačem Ascendance Records, te rad 2007. nastavljaju u tri različita studija, da bi ga nakon dvogodišnjeg predanog rada objavili sredinom 2008.

Prema press podacima, ovo je prvi iz serije od pet albuma koje su zamislili da ih objave kao lirsko - glazbeni i vizualni koncept. U lirskom pogledu to su metaforičke priče kroz stoljeća, mitove i legende o zemlji Akphaezya (Akfezija) koja je imaginarno kraljevstvo samog gitariste Stephan H.-a. On je ispisao sav mitološki koncept narednih albuma, a osnova je 14 povijesnih kraljevstva s posljednjom despotskom kraljicom Shyrom. Tematika je potaknuta konceptualnim (mitovi i legende) utjecajima metala koji je poprilično prisutan u njihovom zvuku i po tome se nazire da tekstopisac ima bogatu maštu. Glazba je pak s druge strane miks svega i svačega; od metala, popa, jazza, klasične glazbe, etna, sympho-rocka, akustike, bluesa, death-metala... i vrlo je zahtjevan zalogaj ne samo za ove glazbenike već i za slušatelja. Sve je odsvirano na klasične rock instrumente, a aranžmani su vjerojatno ispisani notnim pismom budući da je cijeli niz kompozicija gotovo slijepljeni kolaž različitih glazbenih zahvata (osobito naslovi "Chrysalis" i "The bottle of lie"). Uvodna skladba "Preface" po ničemu ne govori da se ulazi u album koji je konglomerat grandioznih aranžmana; pjesma je dvominutni sneni trip-hop/d'n'b kao stvoren za kompilacije tipa "DJ Kicks", no nakon spomenute "Chrysalis" i akustične "Beyond the sky" koja je poduži ambijentalni folk-trip, otvaraju se vrata bogate glazbene građe. "Khamsin" je svojevrsni jazz-metal koji se pretapa u vrlo sličnu "Reflections" gdje pjevačica Nehl pokazuje svoje vrckaste visoko ciktave ludorije kombiniravši glasove koji podsjećaju na Kate Bush, Ninu Hagen, Toyah, Siouxsie... Inače, njezina boja i interpretacija nekako je najbliskija Roisin Murphy (Moloko). Ovdje se nalazi i tipična thrash metal kompozicija s naglaskom na simfonijsku strukturu ("The golden vortex of Kaltaz"), te jedan sympho etno-metal broj kako vjerojatno Stephen H. zamišlja glazbeni folklor zemlje Akfezije ("The secret time"), a svodi se na orkestralnu arabesku sa gitarskim uvodnim zvukom nalik na šargiju. Nastavak kompozicije je metal umjerenog tempa s dionicama Orijenta, vokalizacijama na imaginarnom jeziku i naravno vrlo kompliciranim aranžmanom ritma i melodije. Zatim slijedi lagani predah "Stolen tears" koji priziva duh Pink Floyd i klasičnih metal balada, da bi završnicu albuma zapečatila ritmičko obredna "Trance: H.L.4" sastavljena samo od vox-extended glasova i plesnog voodoo bubnjarskog ritma, te posljednja i najdulja "The bottle of lie" u jazz-pop/soul funk maniru gdje su nabacali i nalijepili svega i svačega - metal gitare, harmonike, francuske šansone, reggae, izmišljenog jezika, kabareta, bluesa... kao da su novi John Zorn projekt. Skladba sa završnim reggae ritmom odlazi u fade-out, a posljednju minutu čini ambijentalni orijentalni zvuk nalik na gusle (vjerojatno violončelo) i vokalna narativna odjava kojom najavljuju nastavak ovog imaginarno mitološkog koncepta.

Kritičari skloni metalu nazvali su ovo avangardnim metalom. Međutim, gdje je granica koja odvaja metal od glazbe koja je kao u ovom slučaju sastavljena većinom od izmješanih zvukova iz različitih fahova povijesti pop-kulture unazad 30-40 godina? Uz tek jednu klasičnu metal skladbu i još dvije-tri koje imaju poneku zajedničku crtu s njime, ovo svakako nije metal album već samo miks svega onoga što je band slušao i kao zgodan štos ukalupio u svoj izraz.

Očekuju se naredna četiri albuma. Tada će biti jasno što je i tko zemlja Akfezija i sam band. Za početak zgodna ideja, a dalje ćemo vidjeti...

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 03/12/2008