S 30 i kusur se čovjeku već i ne da baš na svaki koncert. Pogotovo kad još moraš i dva sata voziti do Graza. Čovjeku treba za to svakako dobar razlog ( čitaj band) .
Eh - gdje su oni dani kad smo "bez prebijene" stopirali na koncert Nick Cavea u Ljubljanu i preskakali zid na Križankama ili pak išli s vlakom punim darkera i natapiranih i našminkanih sljedbenika "crne ruže" na koncert The Cure u Ljubljanu a da ne spominjem kak se išlo stoječki s dupke punim "Texas expressom" na Pepsi Sziget Festival u Budimpeštu. Ima tome već "jen čas" ali i puno neponovljivih doživljaja.
No, ovak sad probaš ugodno iskoristit s korisnim pa prije koncerta usput posjetiš kulturne znamenitosti Graza kao što su "Mediamarkt", "H&M", "New Yorker", "IKEA" i "Toys 'R Us" i zadovoljiš godinama sve primarnije ljudske potrebe kao sakupljanje koječega, dodatno opremanje opremljenog i dodatno uređivanje uređenog. A treba i detetu nekaj donesti ...
Kasnije smo imali vremena da "za ozbać" malo razgledamo i prošećemo po, uzgred rečeno, prekrasnom Grazu. Dolazimo do Orpheuma, obligatorno se pozdravimo s Heimom, malo "smalltalka", "Puntigammer", perec i gle ... već je 20 h. Zvono "Big Bena" nas upozorava da koncert uskoro počinje i da na stage izlazi MICKE FROM SWEDEN - tip koji opasno fizički i glasovno liči na Dr. Johna i koji sam za klavirom dobro zagrijava publiku svojim simpatičnim blues & boogie pjesmuljcima, raznim dosjetkama i pričama pa čak i step-danceom. Dobar uvod u nastup zvijezda večeri.
Da su KAIZERS ORCHESTRA nakon megahita "Maestro" izrasli iz kultnog u veliki band pokazuje i da su dobro uspjeli napuniti veliku dvoranu Orpheuma gdje su nastupali ili će nastupati i veći kalibri poput dEUS, Adama Greena, Paul Wellera i mnogih drugih. S tim da treba napomenuti da je Graz što se koncerata tiče zasićeniji od, recimo Zagreba ili Ljubljane i da nije lako nijednom bandu privući 500-tinjak ljudi na koncert u tom gradu ako nisi baš "Big Shot". Njih 6 izlaze na stage besprijekorno odjeveni u odijela kako i priliči pravom orkestru ali i skandinavskom bandu. Neki od njih kao modni dodatak nose i gasmaske (!) koju su opet neki od njih (klavijaurista - sam Kaizer) zadržali skoro do kraja koncerta. Scenografiju su osim uobičajenog instrumentarija činile i dvije velike "les tambour de bronx" bačve i nekoliko automobilskih felgi koje su bile ozvučene i na kojima su se kaizersi naizmjenično izživljavali dobivši vrlo atraktivan audio ali i video doživljaj. Sve to je upoptpunjavao još i roadie odjeven i friziran kao Elvis iz Las Vegas faze koji im je donosio na stage gitare, čekiće, batove i francuske ključeve. Uopće ne treba isticati da je u Orpheumu bilo sve savršeno - od zvuka, prostora a bome i publike koja je cijelo vrijeme sudjelovala. Ono najzanimljivije je kaj je dosta ljudi znalo i tekstove. Niš' čudnog kad ne bi band pjeval isključivo na norveškom. "Maestro" je ostal za kraj službenog djela nakon čega još dva put izlaze na zasluženi bis sa po 2 pjesme. Nakon toga je kraj jer su i oni bili fizički izmoreni svirkom, obrađivanjem bačvi, felgi i penjanjem na bačve, bubnjeve i pojačala. Treba napomenuti da Kaizersi uz svoju ludu mješavinu Tom Waitsa, skandinavskog rock and rolla, ruskih i slavenskih melodija, pružaju posjetiocu koncerta i vrlo dojmljiv vizualni doživljaj. Uz obećanje da se ponovo vidimo na ljetnim festivalima
odlaze sa stagea i ostavljaju nas zadovoljne, sretne i pune dojmove koje smo ponovo odvrtili na putu natrag do Varaždina. Već jedva čekamo ponovni odlazak u Orpheum na koncerte Paul Wellera (21.4.2006) i Calexica (6.5.2006).

le figuar de kranque // 21/03/2006