Nakon recenzije prethodnog albuma "Zdravo lepi Mario" dobio sam nekoliko, uglavnom dobronamjernih e-mailova (a i loših odjeka) koji su mi sugerirali da sam 'promašen slučaj' rock kritike. Jedan od njih je upućen osobno od samog autora a glasi: 'kad bi na carini bili toliko detaljni kao Horvi u recenzijama, gram trave bi koštao 10 kuna'. Okey, nisam policajac, niti sam ikada poželio biti, ne razmišljam sistematski i programatično, već objektivno i kritički bez obzira pisao o bendovima koji su moji prijatelji, poznanici, pa i šank-kolege ili neki sasvim nepoznati likovi, autori i bendovi koje možda nikada u životu neću sresti.

Ovo nema veze sa Don Mario Marcellom, odnosno autorom koji stoji iza projekta Crno Govno na kojega apsolutno nisam 'nabrusio zub' premda su mi mnogi Riječani sugerirali da bi to trebao napraviti jer... ima priča koju ne želim iznositi u javnost. A ona je veoma morbidna i socijalno pojebana. Lošija nego li si to možete zamisliti.

Hm, kako krenuti...? Otpočetka, naravno. Ovdje se nalazi samo jedna autorska pjesma koja se zove "Poglavlje 23 - caput 23" i za razliku od katastrofe "Zdravo lepi Mario" je relativno čisto snimljena u industrial-rock/punk maniru sa ritam mašinom, repetativnim samplovima koji aludiraju na bas i synth poput ranih radova Coil, a negdje u pozadini se čuju i gitarske solo melodije, te posve nerazgovjetan vokal potisnut potpuno iza nekog trećeg, petog, osamstošezdeset i osmog zida, svejedno. Pjesma je idi mi-dođi mi, niti nutra-niti van, tj. ništa se ne prepoznaje u 3 minute i 34 sekunde. Onako globalno, reklo bi se suludi plesni minimalistički electro-eksperiment gdje je vokal luđački, ali ga apsolutno ništa ne razumiješ. A ostatak albuma koji traje 57 minuta je, da ne povjeruješ, pleh glazba skinuta s interneta koja sadrži uglavnom njemačke vojne koračnice.

Kada se sve sagleda u globalu, Don Mario Marcello je puno više vremena potrošio na omot, nego li na glazbenu kreativnost. Da je ovo potkrijepljeno sa nekim performansom i stanovitim angažiranim programom s kojim on aludira 'za' ili 'protiv' EU, to bi bila možda druga priča, ali s ovakvim radom kojeg možda nitko neće poslušati, teško je očekivati bilo što. Ovaj čovjek je zaglibio negdje u nepoznatom smjeru i izgleda da se iz njega ne umije ili neće izvući. Totalno.

ocjena albuma [1-10]: 3

horvi // 14/02/2011