Treba imati hrabrosti pa otvoriti prvi album sa skoro osam minuta dugačkom pjesmom, pogotovo nakon skoro minute čudnih zvukova, piskova i praskova. Do samog kraja u pjesmi je sadržano sve što se u nastavku albuma može čuti. Melankolija, bučne gitare, psihodelija, noise…

Tu privilegiju su si priuštili The Joy Formidable, bend iz sjevernog Walesa, koji su nakon odličnog prijema mini albuma iz 2009. "A Balloon Called Moaning". Bend čine Ritzy Bryan (vokali i gitara), Rhydian Dafydd (bas i prateći vokal) i Matt Thomas (bubnjevi), a glazbeno su negdje između vokala BREEDRES-a i grunge gitara SMASHING PUMPKINS-a…

Kako je "A Balloon Called Moaning" sniman u d.i.y. tehnici, nije toliko čudno da su s njega, na svoj debi album za velikog izdavača stavili čak četiri pjesme (The Greatest Light Is the Greatest Shade, Cradle, Austere i Whirring), koje su u novim izdanima poboljšane i dovedene do neprepoznatljivosti s "originalom". Osim toga, za razliku od bučnog trija s mini albuma, na "The Big Roar", dobili smo "veliki bučni" trio praćen orkestracijama i "velikim" zvukom.

U prvom dijelu albuma isprobavaju se snage i stilovi, dok nas u središnjem dijelu časte sa bučnim udarom koji se jedva malo smiruje tek na samom kraju, s epskom The Greatest Light Is the Greatest Shade.

Ambicije su velike i ostaje pitanje da li ih je moguće ostvariti, ali treba im vjerovati, jer očito je da Ritzy i ekipa baš ništa u svojoj dosadašnjoj karijeri nisu prepustili slučaju.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 02/02/2011

PS: Obavezno slušati: The Greatest Light Is the Greatest Shade, Austere