Knjiga punog naslova "Who Shot Rock & Roll, A Photographic History, 1955 - Present" autorice
Gail Buckland je, kratko rečeno, naprosto odličan zbornik fotografa moderne glazbe i njihovih reprezentativnih djela, nešto kao "Tko je tko?" u glazbenoj fotografiji zadnjih 50 godina.
Bob Dylan, Fans Looking in Limousine, London, 1966 © Barry Feinstein
Desna ruka rock'n'rolla je upravo fotografija, ističe autorica u uvodu knjige, naglašavajući kako glazba sama ne može izraziti buntovnost, oslobođenje, ekstazu i grupnu dinamiku koju rock posjeduje. Knjiga sadrži podosta široj javnosti nepoznatih fotografa koje su svoje najkreativnije godine posvetili bilježenju povijesnih, dramatičnih i svakodnevnih trenutaka moderne glazbe i njenih protagonista. Od znanijih imena su tu
Jim Marshall, Bob Gruen, Pennie Smith, Anton Corbijn, Annie Leibovitz, David LaChapelle, Kate Simon, Don Hunstein, Albert Watson, Charles Peterson, Jill Furmanovsky i mnogi, mnogi drugi.
Mick Jagger, Philadelphia, 1982 © Michael Putland
Ističući da ova knjiga nije povijest rock'n'rolla, već onih osoba koje su mu svojim fotografijama dale vizualni identitet, autorica Gail Buckland naglašava da je konačno zrelo vrijeme da i ove fotografije, kao i njihovi autori, dobiju pozornost i povijesnu važnost koju zaslužuju. I modna fotografija je primjerice nekad smatrana manje vrijednom, dok se danas izlaže u muzejima i stvara trendove na različitim poljima naših života. Autorica ove iznimne knjige Gail Buckland je inače do sada napisala i surađivala na jedanaest različitih knjiga o povijesti fotografije, bivši je kustos Kraljevskog fotografskog udruženja Velike Britanije, te profesor povijesti fotografije na školi Cooper Union, kao i gostujući kustos mnogih američkih muzeja. Reklo bi se da zna znanje.
Mosh Pit at Endfest, Kitsap County, Washington, 1991 © Charles Peterson
Od naslovnice
Elvisova debija iz 1956., preko hommagea istoj u vidu dizajna albuma "London Calling" grupe
The Clash (upravo ta fotografija Pennie Smith je 2002. godine proglašena najboljom r'n'r fotografijom svih vremena u glazbenom časopisu Q), legendarnog portreta
Franka Zappe, fotografije
Kurta Cobaina u suzama u backstageu, uz
Oasis,
Pavement i
Madonnu, do
Bob Dylana, Rolling Stonesa i
Beatlesa, te
Sex Pistolsa u usponu, ova knjiga je izuzetan spomenar jednog vremena i njegovih protagonista. Što onih o kojima već znamo ili mislimo da znamo sve (glazbenici), do onih o kojima prečesto znamo vrlo malo (fotografi), a koji su ključni za stvaranje imagea prvo spomenutih.
Nakon kraćeg uvoda, čeka nas preko 330 stranica ispunjenih pomno odabranim fotografijama i pratećim tekstovima u kojima se opisuje autor ili samo nastajanje prikazane fotografije. Enciklopedijsku vrijednost ove knjige potcrtavaju i brojni citati, anegdote, razmišljanja i zanimljive priče iz života osoba iza fotoaparata ali i ispred njih. Organizirana više poput glazbene kompilacije nego klasične knjižne enciklopedije, "Who Shot Rock & Roll" nam ne prikazuje fotografije i njihove autore niti po kronološkom, a niti po abecednom poretku (više fotografa je predstavljeno sa više fotografije na različitim mjestima u knjizi), no to ju ne čini ništa manje vrijednom - dapače.
Grace Jones Performing at Drury Lane Theatre, London, 1981 © David Corio
Zanimljivo i poučno je i spomenuto prateće štivo uz fotograije - tako na primjer, kroz priče starijih i iskusnijih fotografa saznajemo, bez prevelike nostalgije i jednostavno objektivno, kako su se vremena promijenila: kako je nekada sve skupa bilo puno jednostavnije, kako nekada nije bilo milion pomoćnika na snimanjima (frizeri, šminkeri, stilisti, predstavnici managementa benda, predstavnici diskografskih kuća, predstavnici sponzora,...), da o ograničenjima s kakvima se susreću današnji koncertni fotografi (primjerice - dozvoljeno je fotografiranje samo jedne pjesme benda, i to sa sredine velike dvorane), niti ne pričamo. U većini slučajeva je čak postajalo prijateljstvo između fotografa i glazbenika, a ako ne to, onda barem povjerenje. Današnje klasično pravilo od dozvoljenog fotografiranja samo prve tri pjesme, su, saznajemo u knjizi, uveli - o tko bi li se nadao - The Rolling Stones 1973. godine. Zašto ugroziti suradnju objavljujući kompromitirajuće slike svojih modela, ako želite i dalje raditi sa njima, pametno se pita legendarni fotograf Bob Gruen. Nažalost, u današnjem senzacijama napumpanom medijskom svijetu vrijede neka druga pravila...
Frank Zappa, "Himself", 1967 © Jerry Schatzberg
Od znanih, do neznanih i nikad prije objavljenih fotografija, od portreta preko koncertnih fotografija, do snimaka u backstageu i privatnih momenata, sa skoro tristo crnobijelih i fotografija u boji, "Who Shot Rock & Roll" je u potpunosti izuzetna knjiga, obavezni leksikon za sve glazbene fotografe, povjesničare moderne glazbe, ali i fanove iste. Knjiga je inače postala i prateći katalog izložbe istoimenog naziva, koja je, potaknuta knjigom, organizirana u Brooklynu 2009. godine. Očito je da su knjiga i izložba (koja i danas putuje američkim gradovima i muzejima) bili pun pogodak, jer je
ovoga ljeta na Photodaysima u Rovinju, domaćem nacionalnom festivalu fotografije, jedna od popratnih izložbi bila upravo njen nastavak, "50 godina Rock 'n' Rolla: Žene koje su stvarale Rock" iste autorice.
ocjena djela [1-10]: 10
sale // 12/12/2011