Oni koji su jednom ili nekoliko puta bili na koncertu Lambchopa, na već legendarnom nastupu u Kinu SC ili onom u Tvornici, vjerojatno su znali kakvo ih zadovoljstvo očekuje. Ja koja, doduše, kao i s mnogim stvarima u životu kasno palim, do ovog sam nastupa priznajem bila potpuni Lambchop početnik, i samo malčice skeptična oko toga što mogu očekivati. Zato je ovaj koncert u Kinu SC kod mene izazvao nevjerojatan aha-efekt jer su već prvi tonovi u mraku prepunog kina potvrdili da će ovo biti iznimno koncertno iskustvo, neslućeno zavodljivo i bajkovito. U potpunoj, svečanoj tišini Lambchop su započeli u cijelosti svirajući pjesme s Is a Woman, svog šestog album iz 2002. godine, po mnogima jednog od najboljih ali i najtežih iz njihovog opusa zbog svoje hermetičnosti, minimalističkog zvuka i kriptičnih Wagnerovih tekstova. Jedanaest pjesama koje na albumu doista zvuče vrlo prigušeno, ispletene oko Wagnerovog vokala u središtu, na trenutke falsetta, no češće dubokog i kremastog, uživo poprimaju neočekivane dimenzije. Uz Wagnera na akustičnoj gitari u središtu pozornice i zvonke zvuke klavira pod prstima Tonyja Crowa, Is a Woman je i dalje prigušen i suzdržan, ali postaje vrlo moćan i opojan, baš kao novo ljeto obavijeno paučinom.. U drugom dijelu koncerta tempo je ubrzan izvedbama pjesama s drugih, pretežno starijih albuma. Uz slojeve i slojeve gitara, na dvije električne gitare i basu, bogatih efekata na klavijaturama, bubnjeve i dvojac Wagner-Crow, sedam glazbenika podiglo je atmosferu skoro do euforije, i na baš svaki prvi ton iz publike su dolazili oduševljeni povici vjernih poklonika. Wagner je ustao i pretvorio se na trenutke u urnebesnog zabavljača u Your Fucking Sunny Day, na trenutke u gospel proroka u Decline of Country and Western Civilization u kojoj se gnijezdio i izvijao kao kobra, puzio po podu, sve uz veliku dozu (samo)ironije i šarma. Jedan od vrhunaca bila je i bonus pjesma s Is aWoman, Your Corrosion, koja iako je cover, uklapala se savršeno svojim country western ugođajem. Idilična pastoralna bajka s početka koncerta, pretvorila se u mračniju, intenzivniju i glasniju, a Wagner je u svojoj termo majici i šilterici pomalo neuobičajena pojava u tom okruženju ali njegova karizma i južnjački šarm osvajaju i one najskeptičnije. Moglo bi se reći da je on i najveći teaser jer osnovni dojam tijekom cijelog koncerta ipak ostaje onaj suspregnutosti i zauzdanosti jer Lambchopova glazba kao da odbija do kraja pokazati svoj puni potencijal, već nam ga namjerno samo naslućuje i svaki put kad se opasno približi vrhuncu ekstaze, od njega namjerno uzmiče i upravo nam time daje još i više. Pa je tako i komentar na kraju bio 'dobro, sad kad ste se svi dovoljno uzbudili…' i koncert je završen s epskom Theöne. Ponekad nije ni loše biti Lambchop početnik, zbog ushita koji doživljaj daje.

andrea // 29/11/2010

PS: Lambchop