Nedugo nakon promocije njihovog prvog službenog albuma "Vremenom", ponovo smo imali priliku vidjeti zagrebački alternativni bend Mika Male ovaj put u intimnijoj atmosferi MMC Kopriva. Ugodni ambijent Koprive koji je izvorno atelje kipara Ivana Koprive doimao se kao sasvim prirodno okruženje za glazbu Mika Male. Dvorana prima oko 200 ljudi no pedesetak posjetilaca se sasvim udobno i ležerno smjestilo u unikatnim stolcima te krenuli zajedno s bendom na malo glazbeno putovanje.

Prošetali su se kroz skoro cijeli album "Vremenom" kao i kroz dio starijih pjesama sa njihovog prvog albuma "Bijelo" iz 2006. koji su izdali samostalno, ali su nas počastili i sa dvije nove pjesme te jednom interesantnom obradom benda Walkmen. Pjesma "Vraćam se" je imala svoju live premijeru te je upečatljiv ostao ritam klavira i ksilofona, a koji oponaša kišu....kapanje vode ili suza kako se iz priče da naslutiti. Namjerno kažem priča jer svaka pjesma je i mala priča. Osim atmosfere koju stvara glazba od lagane nježne i suptilne pa do razigrane, a na trenutke i dramatične posebnu snage nose tekstovi koji nekad namjerno ne sjedaju u ritam i melodiju da bi istaknuli priču u njima. Ako se i ne možete identificirati s pripovjedačem vrlo lako biste se mogli zamisliti u toj priči.

Pri nastupu uživo njihova kvaliteta jos više dolazi do izražaja kao i dojam da svi članovi benda svaki svojim glazbenim doprinosom tvore kompaktnu cjelinu. Orlanov predivan topli glas kao i vrlo specifičan narativni gotovo šansonjerski način pjevanja savršeno se uklapa u glazbu koju stvaraju bez obzira tko ima koji instrument u rukama. Orlan se izmjenjuje na klavijaturama, gitari, usnoj harmonici, flauti te ukuleleu u sjajnoj pjesmi "Cesta" dok gitarist Ivan Žigo povremeno sjeda za klavijature, a vilolinistica Majda Bojić ga zamjenjuje na gitari, ali povremeno se pridruži Orlanu lijepim i suptilnim vokalom. Bilo bi lijepo kad bi tu lijepu vokalnu simbiozu koristili i više.... Bubanj i bas su ta važna konstanta koja sjajno odrađuje svoj posao, a violina daje posebnu nijansu i zaokružuje dojam.

Koncert je potrajao više od dva sata te je publika koja je u početku bila relativno suzdržana na kraju pozvala bend na bis na kojem su izvedene jos četiri pjesme te je dostojno zaključen pjesmom Oluja. Rado bih jednom slušala Mika Male u malom kazališnom prostoru gdje bi njihova glazba na pravi način došla do izražaja.

edi // 22/11/2010