Četrnaesti po redu najposjećeniji glazbeni festival u Slovačkoj, je oduševio na svim poljima: od glazbenog i ne-glazbenog programa, publike, gostoljubivosti do slovačkog piva! Festival je započeo u četvrtak 8.7.2010. smanjenog programa, sa sveukupno tek nekoliko izvođača. Reklo bi se zagrijavanje, iliti po naški: "nulti dan". Državna filharmonija je izvela Mozartov "Requiem" posvećen nastradalima u prošlogodišnjoj strašnoj tragediji koja je zadesila festival kada se uslijed nevremena srušio jedan od šatora, pri čemu je poginulo dvoje ljudi, a više desetina ih je bilo ozlijeđeno (više o samom događaju na posebnoj stranici službenog sajta festa). Uz to , vrtio se film Marcela Nevina o samom festivalu "Pohoda 13", a na Tesco stageu su zvijezde bili britanski The Stranglers (www.myspace.com/thestranglers) . Što nažalost nismo uspjeli vidjeti jer smo u slovački grad Trenčín došli tek u petak. A petak je bio i, barem što se programa tiče, pravi (prvi) dan. No, počnimo od početka...

V pohode na Pohodi

"Pohoda", što inače na slovačkom i češkom označava ugodnost, opuštenost, "easy going", je kao festival ove godine doživio svoje četrnaesto izdanje. Započevši daleke 1997. godine kao mali festival, kada su pred oko 2000 ljudi svirali slovački, češki i jedan ruski bend, Pohoda je narasla u jedan velik i sjajan festival. Kao što se uostalom i dešava s festivalima koji se rade s ljubavlju i željom da se publika dobro provodi. Festival je rastao vremenom, 2008. se prebacio na sadašnju lokaciju aerodroma, a onda je došla i kobna 2009ta i Pohoda 13. Nakon nje je bilo pitanje neko vrijeme da li će se uopće festival nastaviti, ali na zadovoljstvo vjerujem svih posjetitelja i onih koji će to postati, organizatori su uspjeli nastaviti dalje svoj put.

Sama Pohoda je festival koji sadrži toliko različitih sadržaja, da vam se zavrti u glavi! Odlična organizacija na svakom koraku, od oznaka na cestama za festival, preko parkinga, wc-a pa sve do sedam koncertnih pozornica sa vrlo raznolikom glazbenom ponudom (od klasike, preko eksperimentalnog jazza, do modernog rocka). Da popratne sadržaje u rasponu od NGO štandova, filmskih projekcija, plesnih predstava, koncerata klasične glazbe, različitih diskusija, Fenderov šator gdje ste mogli isprobavati njihove instrumente, do vašarsko-lunapark zabave, niti ne spominjemo. Dodajmo tome i dobru hranu (domaćim masnim langošima i bramboračkima se jednostavno ne možeš oduprijeti!), naravno, sjajno, hladno i pitko pivo, te zadnje ali ne i najmanje važno, nevjerojatno ljubazne i uviđavne ljude, koji su svi opušteni, bez stresa i panike i s puno dobre volje; što bi rekli na slovačkom: "v pohode na Pohodi! :)".

Naš cilj su bile naravno glazbene pozornice, čim više i čim kvalitetnije, a sjajna stvar koja nam je u tome pomagala je bio sam program. Naime, program je sadržavao relativno malo preklapanja - primjerice, na Bažant pozornici Ian Brown ima satnicu od 20:00 do 21:00, dok je od 21:00 do 22:00 tamo "rupa". U to pak vrijeme je na Tesco pozornici Sharon Jones, dok je tamo bila u vrijeme Ianova nastupa "rupa". Naravno, toliko je bilo pozornica da je ipak došlo do preklapanja, ali puno manjeg i čak logičnijeg. Prednosti takve satnice su očite za one koji žele vidjeti (ili fotografirati) čim više toga, dok je osnovna negativnost ograničena satnica od sat vremena po izvođaču. Problem s očekivanim hordama publike koje se slijevaju od pozornice do pozornice svaki puni sat zapravo i nije bilo, što je još jedan plus organizaciji koja stvarno misli na svaki detalj.

Petak, 09/07/2010

Iako smo imali veliku želju doći već na češke All Star Refjúdží Band (www.myspace.com/allstarrefjudziband), a najkasnije na australske Blue King Brown (www.bluekingbrown.com), i njih kao i rumunjsko-njemačku pjevačicu Miss Platnum (www.missplatnum.com) nažalost propuštamo, ponajviše zbog logističkih problema. Reći ćemo samo da iako Europska unija, rezervacije za smještaj preko interneta ne vrijede uvijek baš to očekujete, tako da je na kraju naša "Xantia" spremno preuzela ulogu "šatora" ovaj vikend. Kako smo dolazili u Trenčin, odnosno na festival, slušajući Radio FM, mogli smo čuti da propuštamo i Bez ladu a skladu, slovački bend čiji je član i Michal Kaščák, glavni organizator samog festivala. Nasreću, ipak stižemo na Adama Greena (@terapija / www.adamgreen.net) i njegov odličan nastup. Dvadesetdevetogodišnji njujorčanin koji već niz godina ima kultni status, pogotovo u Europi, još od dua "The Moldy Peaches". Najlakše bi ga bilo opisati kao singer/songwritera na rubu između indiea i folka, možda malo mekšeg zvuka i tekstova od spomenutog mu bivšeg benda. U svojoj maniri modernog trubadura, doduše praćenog bendom, uživo je ipak luđi - skačući većinu vremena, skočivši čak i do ograde da se pozdravi s publikom i da koji autogram, Adam je bio sjajan početak nečega što će se pokazati sjajnim festivalom. Odlazimo na Garnier Arenu gdje nastup počinje "prva dama slovačkog popa" Jana Kirschner (www.janakirschner.com). Njen status u domovini dokazuje i povelik broj publike koji prati njen nastup, te skup kvalitetnih glazbenika na pozornici, a moramo priznati da dobar nastup simpatične pjevačice niti nas ne ostavlja ravnodušnima. Sunce je pripeklo toliko da smo bili čisto mokri već kada smo prešli desetak metara od auta prema festivalskom ulazu, tako da nakon dva koncerta na suncu (aerodrom je to, nema baš previše drveća i hlada jelte :) ), bilo vrijeme za čekiranje zatvorenih prostora. Sparrow and the Workshop (sparrowandtheworkshop.co.uk) su nastupali u "Dobri krajini", drvenoj konstrukciji koja nas je podsjećala na nekakve barove iz dvadesetih godina prošlog stoljeća, u kojoj je naravno, bilo još toplije nego vani, što se vidjelo i po samom bendu. Sparrow and the Workshop su glasgovski "dark folk" trio, koji je prije par mjeseci objavio svoj debi "Crystals Fall" kojeg su kritičari vrlo pohvalno ocijenili. Od svih hvalospjeva, najdraži nam je slijedeći: "ignore them if you dare" (Mojo). Zvučalo je to u okvirima od Cat Powers preko U2 i Arcade Fire, pa sve do folk verzije mirnijih momenata Pixies - jako dobro, jedva čekamo da ih vidimo na solo koncertu! Nadalje šibano na glavnu pozornicu Bažant Stage gdje već praše The Futureheads (www.thefutureheads.com), tipični predstavnici modernog britanskog zvuka, u koje ubrajamo imena kao što su The Rakes, Bloc Party, Maxïmo Park i recimo Franz Ferdinand. Nedavno objavivši novi album "The Chaos", nastup im je bio energična promocija istog, ali naravno, uz odsvirane i starije stvari sa prethodna tri albuma. Slijedećeg izvođača i jednog od imena zbog kojeg smo ponajviše potegnuli do Slovačke, slobodno možemo okarakterizirati legendom. Trebali smo ga vidjeti i u Zagrebu, ali zbog viših sila nismo. Pjevač već davno raspadnutih, a od strane dobrog dijela terapije nikad prežaljenih The Stone Roses, a od tada i respektabilne solo karijere. Ima nemjerljiv utjecaja na cjelokupnu brit pop scenu (a bome i šire). Prozvan je i "Godlikes Genius" (NME) ili jednostavno "Legend" (Q). Spomenuti Q Magazin ga je uvrstio na njihovu listu "50 bendova koje morate vidjeti prije nego što umrete". Dakako, to je Mr. Ian Brown (@terapija / www.ianbrown.co.uk)! Već sam odabir prve pjesme ("I wanna be adored" spomenutih The Stone Roses), nagovještava jedan od najboljih nastupa festivala, jer koliko priželjkivali da ćemo čuti neki od starijih komada prošlog mu benda, realno to nismo uopće očekivali. Nadalje su se redale Ianove solo stvari, kao što su "Time is my everything", "Vanity Kills" i "Stellify", a njegovo tipično boksačko "plesanje", "engleski" stav na pozornici (pri čemu se vidi tko je za to jedan od uzora Liamu "Oasis" Gallagheru) i specifičan vokal, zadovoljile su masu obožavatelja, a bome i nas. Na Tesco pozornici su počinjali brunkliški Sharon Jones & The Dap-Kings (www.myspace.com/sharonjonesandthedapkings) koji su sa svojim funk soul zvukom dobrano prodrmali publiku i natjerali ju da prodrma vrućinom uzavrele guzice! Perjanici Daptone Records, izdavačke kuće koja je poprilično utjecala na revival takvog zvuka, prije tri mjeseca su izdali i vrlo dobar novi album "I Learned the Hard Way", ali osim novih komada, nije nedostajalo ni starijih s prethodna tri. Koncert su efektno otvorili the Dap-Kings, stvorivši pravu atmosferu za izlazak Jonesove pred užarenu publiku. A ona kao mlađahna djevojka, skače po pozornici uz odličan glas, radi atmosferu samo takvu i sve skupa, ekipa pruža odličan provod! Ako su nas još prije koncerta dok smo ih slušali u autu na putu za Slovačku, po zvuku i feelingu su podsjetili na koncert Leeja Fieldsa i Charlesa Bradleya ove veljače u New Yorku, onda je sam koncert to dodatno potvrdio - naime, trubač i bubnjar iz benda su svirali i na tom koncertu kao članovi Menahan Street Banda! Dobro se kaže da je svijet mali... Zatim slijede naši "stari znanci" Klaxons (@terapija / www.klaxons.net), koje smo nedavno imali prilike vidjeti na riječkoj Harteri, i koji su i ovdje svirali što stare znane hitove s vrlo dobrog prvijenca "Myths of the Near Future", što novije stvari sa nadolazećeg albuma "Surfing The Void" (datum izlaska: 23/08/10). Luda publika koja je skakajući popratila cijeli nastup, a ponajviše pjevno-plesne hitove kao što su "Golden Skans", "As Above, So Below" ili "It's Not Over Yet". Njihov nastup je inače djelomično gledao i sam Ian Brown, od kojeg nas je dijelila samo zaštitna ograda, a oni kao da su to znali, pa su se zahvalili što imaju priliku svirati na pozornici na kojoj je bio on te The Futureheads. Simpatično & "down to earth", reklo bi se. Iako su pomiješali lončiće komentirajući utakmicu Engleska - Slovenija sa Slovačkom, što je izazvalo dosta upitnika iznad glava, sve u svemu odličan nastup. Nakon njih, odlazimo na nešto sasma drugačije - britanski eksperimentalni post-jazz sastav bubnjara Seba Rochforda, Polar Bear (www.myspace.com/sebastianrochford). Bend, koji je inače bio nominiran u kategoriji najbolji band na BBC Jazz Award 2004, a sam Rochford u kategoriji "Rising Star", je dokazao da lako zabavljaju i publiku na takvim rockerskim festivalima kao što je Pohoda. Osim melodičnih fraza, upotrebljavaju dosta eksperimentalne improvizacije koja često prelazi u kričeći kaos, iako on uvijek na kraju dobije svoj smisao i oblik. Nama su najzanimljiviji bili elektronski dijelovi koje je John Leafcutter izvodio na Wii-u, loop improvizacije kontrabasista, te osim genijalnog bubnjanja, osebujan izgled spomenutog Rochforda. Nadasve zanimljiv i progresivan nastup. "Bažant stage" je svoj program završio s jamajkanskim zvucima Maxa Romea (www.myspace.com/maxromeoepicdub) (točnije, nakon par sati pauze su tu pozornicu zatvorili programom Welcoming The Sun: Ďuďovci siblings + afterPhurikane u 5 ujutro, ali to nismo dočekali), čiji je nastup prošle godine otkazan uslijed na početku teksta spomenute tragedije. Dub i reggae su opet okupili svoju publiku, koja je uživala obavijena zelenilom u zvucima koji su dopirali sa glavne pozornice, ali je nas umor prvoga dana, velike vrućine i zgusnutoga programa, naveo na put zasluženog počinka. Na putu smo još počekirali i Diving with Andy (www.myspace.com/divingwithandy) u Dobroj krajini. Simpatičnan je to francuski, ali na engleskom, "šanson indie pop", koji nas je podsjetio na momente na Belle & Sebastian i slične otočke bendove. Prekrasan glas Juliette Paquereau, bez ikakvog francuskog naglaska i prateći joj bend, su napravili finu i intimniju atmosferu, ali je naš umor bio prejak... Na kraju prvog dana, spomenuli bi još da smo bili ugodno iznenađeni odazivom publike: ama baš svaki bend i svaki stage je imao svoju publiku, koja je reagirala odlično - vjerujemo da je svima bio užitak svima svirati u takvoj atmosferi…

Subota, 10/07/2010

Subota je na glavnoj pozornici krenula s programom već u 13 sati, nastupom domaćih Para (www.para.sk). Maltene festivalski kućni bend, obzirom da su propustili samo nekoliko godina od ukupno 14 godina festivala, njih iskreno prije toga nismo nikada čuli, no, ono što smo dobili tijekom njihova nastupa nas je vrlo pozitivno iznenadilo, pa čak i oduševilo. Kao i sinoć kada su svirali domaći bendovi, publika je bila vrlo aktivna u skakanju i pjevanju, a unatoč najvećoj vrućini dana, i u brojnosti. Slovaci stvarno vole i podržavaju svoje bendove, tu nema šta. Kao što kućnom bendu i pristaje, tako su i Para imali i po nekoliko različitih gostiju svako toliko na pozornici (od dvojice rappera, preko puhačke sekcije), a svojih sat vremena su iskoristili užarivši atmosferu do usijanja - da nije bilo volontera koji su dijelili vodu među ljudima, pitanje je kako bi to završilo :) Njihov veseli i malo drugačiji pop-rock nam je sjeo jako dobro, a slušajući njihov zadnji album "Povstanie" jučer cijeli dan, Sale je dobio svoj trenutno omiljeni slovački bend, koji ide uz bok češkim Tata bojsima. Nakon njihova odlična nastupa, sve je na festivalu utihnulo na sat vremena između 3 i 4 popodne, u vremenu kada je prošle godine došlo do kobne nesreće. Sve osim glavne pozornice na kojoj je nastupio Slovački komorni orkestar Bohdana Warchala (www.filharm.sk) izvedbom "Četiri godišnja doba" Antonija Vivaldija. Unatoč skoro pa neizdrživoj vrućini, pred pozornicom se skupila velika masa ljudi koja se uz sjajne izvedbe solista i orkestra, poklonila nastradalima na prošlogodišnjem festivalu. Koncert su simbolički završili početkom, "Proljećem", uz nadu da će Pohoda i u budućnosti ljudima buditi dobre osjećaje i pozitivne konotacije, u što uopće ne sumnjamo. U 16 sati sa Tesco stagea počinju dopirati itekako znani zvuci - bosanski Dubioza kolektiv (@terapija / www.dubioza.org) su u sklopu ovogodišnje ljetne turneje na kojem će valjda odsvirati sve moguće i nemoguće festivale u našoj regiji (zadnje ih vidjesmo na Harteri te INmusicu), pa evo i malo šire. Energija koju ti sjajni momci proizvode na pozornici, pa posljedično i ispred nje, je nešto sjajno, a ako su i postojale dvojbe kada je objavljeno da će nastupiti na ovom festivalu oko prijema publike obzirom na jezičnu barijeru, Adis, Almir i ekipa su ih odagnali odmah na početku. Miješajući stare materijale na engleskom, sa odličnim novim stvarima kao što su "Walter", "Vidi, vidi vidi" ili "Recesija", Dubiozci su pružili fenomenalan nastup o kojem su pričale i slovačke i češke kolege u press centru. Na glavnom stageu nas dočekuje direktor festivala Michal Kaščák sa lošim vijestima - avion kojim su dolazili New Young Pony Club (newyoungponyclub.com) je kasnio i iako su u blizini Trenčina, njihov nastup se pomiče sa 17 sati na kraj programa glavne pozornice - u 3:30 ujutro. Bolje išta nego ništa, no prevelik umor i dugi put kući drugi dan nas je ipak odvratio od Tahite i ekipe koje smo nedavno i vidjeli na INmusic festivalu u Zagrebu http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=8988. Taman smo tonuli u san dok su oni počeli i u autu je to zvučalo poprilično dobro… Nakon te izmjene dobivamo pauzu da se malo ohladimo uz polijevanje vodom te zalijevanje hladnom pivom, a onda šibamo u uzavrelu Dobru krajinu na Vivian Girls (www.myspace.com/viviangirlsnyc), njujorški ženski trio koji praši, kako na njihovom majspejsu stoji "Punk / Shoegaze / Surf". Zvučalo je to dosta kul na prvo slušanje, ali mi već u konstantnom muvingu pičimo dalje - na Tescu već kreću afrički Orchestra Baobab (@terapija / www.myspace.com/orchestrabaobabofficial). Svjedočili smo virtuoznosti ovih senegalskih glazbenika, slično kao i prošle godine u zagrebačkom Aquariusu, a njihovi ritmovi su opet unatoč ogromnoj vrućini, natjerali publiku na ples. Kratki posjet šatoru Europa i ugodno iznenađenje u obliku velikog slovačkog sastava s gudačima, ritam sekcijom, flautom, klavijaturama i harmonikom. Sisa Michalidesová and Zimní kúzelníci (www.hudba.sk/tagy/sisa-michalidesova) je projekt skladateljice i flautistice Sise Michalidesove, koji je nastao kao miks balkanskog folklora i jazza, povezan s filmskom i kazališnom glazbom, i koji je prošle godine izdan na CDu.

Nije bilo dugo vremena za opuštanje uz njihove zvuke, jer se na glavnoj pozornici već pripremala Juliette Lewis (www.myspace.com/juliettelewis), većini poznatija kao glumica nego pjevačica. Ipak, pažljivim čitateljima terapije sigurno nije promaklo da je ona glazbeno aktivna već dobar niz godina, a na Pohodi je energičnim rock'n'roll nastupom opravdala taj svoj "hobi", našminkana kao kakva moderna Indijanka, motivirajući publiku na opaku r'n'r zabavu, baš onako u "Harley Davidson" stilu! Mi pak odlazimo pogledati i Out to Lunch (www.myspace.com/davidrlevy). Njujorški je to elektro-funk-jazz bend koji inspiraciju vuku od Jamesa Browna, preko Erica Dolphyja u free jazzu do elektronske glazbe, a na Pohodi su nam efektno pokazali da se može plesati i na avangardnu jazz glazbu! Ako je sudeći po onome što je Juliette Lewis sama objavila, njen nastup je bio dobra priprema terena za zemljake Scissor Sisters (www.myspace.com/scissorsisters). Ova njujorška četvorka koja nosi ime prema jednom ženskom seks položaju, više nego u domovini žari i pali Europom, posebno Velikom Britanijom, a sa svojim glam disco popom je dovela Pohodu do još jednog od vrhunaca ovogodišnjeg festivala. Zabavili su nas između ostalog novim materijalom s još vrućeg albume "Night work" koji je izašao prije desetak dana (zabavan video na tu temu pogledajte na njihovom sajtu), ali naravno nisu izostali ni najveći hitovi kao što su "Laura" ili "Take Your Mama". Vidjevši da za njih nema bojazni, odlazimo do engleskih These New Puritans (@terapija / www.myspace.com/thesenewpuritans) koji nas iznenađuju sastavom benda i (teatralnom) energijom. Bubnjar, elektronika i na momente drugi bubanj, pjevač s povremenim sviranjem gitare te dva puhača, su svojim posebnim melodijama povezanim s močnim ritmovima i elektronikom, ostavili utisak srednjovjekovnih ratnih glazbenika (dramatičan nastup + "viteška majica" pjevača Jacka Barnetta). U svakom slučaju, vrlo zanimljiv sastav te nastup. José González (www.myspace.com/josegonzalez), Šveđan argentinskog porijekla, je bio slijedeći na našoj listi. Minimalističkog nastupa (on sam s gitarom) i za njega već tipičnog scenskog izgleda - slika visoka tri bijela bora na crnoj pozadini iza njega. Iza njega su tek dva albuma, ali i pokoja znana i vrlo efektna obrada (primjerice "Teardrop" od Massive Attack ili "Love Will Tear Us Apart" od Joy Division koji smo čuli na Pohodi), te očit kultni status koji se očitovao i u brojnosti publike pred Tesco stageom. Nastup je bio vrlo kul, tako da možemo reći da je opravdao ulogu jednog od headlinera te pozornice. Nakon njega, hitamo na glavnu pozornicu gdje se spremaju mladi londonski The xx (thexx.info). Nekadašnji kvartet, smanjen na trio odlaskom klavijaturiste Barie Qureshija prošle godine, iza sebe ima samo jedan album, ali i vrlo snažnu podršku kritike (album je bio na drugom mjestu najboljih albuma prošle godine prema NME-o, odnosno na devetom prema časopisu Rolling Stone). Uživo su tu podršku itekako opravdali, pruživši jedan od upečatljivijih nastupa ovogodišnjeg festivala - relativna atmosferična i mirna glazba po nekima možda nije bila najbolji odabir za 23:00 (jer to nije bio zadnji bend), ali su brojni "lampioni" pušteni u zrak stvorili takvu atmosferu, da vjerujemo nije bilo previše ljudi koji su zamjerili na takvoj satnici. Jednom riječju, magično. Da bi bilo savršeno, nedostajalo je samo dozvola da ih Sale snimi iz blizine (određeni veliki bendovi su imali dodatna ograničenja oko fotkanja, pa ih nismo mogli svi fotoreporteri fotografirati ispred pozornice). Inače, Jamie Smith je kasnije i nastupio kao DJ pod imenom Jamie XX na O2 pozornici. Festival polako privodimo kraju sa genijalnim islandskim eksperimentalistima múm (www.myspace.com/mumtheband). Na razmeđi između eksperimentalnih Arcade Fire i Yo La Tengo, múm nam pružaju čarobnu zabavu svirajući sve žive i nežive instrumente, koristeći ih na klasičan i manje klasičan način, te nas tjerajući da "Sing Along to Songs You Don't Know", što je naslov njihova posljednjega albuma. Zabavni i između pjesama, múm su sjajan band za vidjeti uživo! Glavnu pozornicu su zatvorili jedni od najbučnijih bendova (na koncertu u Brixton Academy 1996. je zbog siline zvuka odpadala žbuka sa plafona!) i povratnici nakon desetljeća pauze, Leftfield (www.myspace.com/leftfieldtour). Prvu stvar dvojac (Neil Barnes bez originalnog člana Paula Daleya koji ganja solo karijeru) sa živim bubnjarem izvodi vrlo efektno, bučno i na zadovoljstvo publike željne teže elektronike, a već slijedeća stvar dovodi prvi gostujući vokal i vjerojatno njihov najveći hit, "Original". Ritam se izmjenjivao, gostujući vokali također, a mi smo već gibali da ulovimo još jedan bend. Taman dolazimo na kraj nastupa engleskih Does It Offend You, Yeah? (www.myspace.com/doesitoffendyou) i po onome viđenom, dobivamo dojam da smo propustili vrlo dobar nastup i zabavu - ispunjena Garnier arena i glasno skandiranje publike prilikom traženja nedobivenog bisa su bili dokaz tome. Pjevač James Rushent je prije nego što je nastup završio ležeći na bini, vrlo energičnim skokovima poslao i svoje klavijature u zrak, a po publici se vidjelo da je nastup ovog elektronskog rock benda bio nešto jako dobro. Za nas se sam festival završava zatvaranjem Tesco pozornice, na kojoj je nastupila slovačka trupa Argolla (www.argolla.net/myslienka). Između cirkusa i teatra, ova skupina djevojaka i momaka su nas svojim žongliranjem, efektima sa vatrom i vodom, raznim akrobacijama i vrlo efektnim demonstracijama fizičke snage ostavili širom otvorenih usta, ne vjerujući da se neke od tih stvari izvode pred našim očima… Vrlo efektan kraj večeri, that's for sure!

Bažant Pohoda 2010 iliti kad će već 2011?

Suma sumarum je vrlo jednostavan: Bažant Pohoda je jednostavno sjajan festival, koji prije svega osvaja svojim ljudima (od ljubaznosti osoblja, redara, gostoprimstva u press centru, preko samih posjetitelja), atmosferom (zabava za svakoga!), te bogatim glazbenim programom. Dodajte tome i sjajno i vrlo pitko pivo i umjerene cijene (iako već drugu godinu imaju Euro i neke cijene u trgovinama su usporedive s našima, ili čak skuplje, na festivalu se moglo kupiti pivo ispod 2 EURa, te naći hamburger za 2-3 EUR) i dobivate provod koji se pamti cijeli život.

Za kraj ostaje reći samo jedno: Pohoda, vidimo se i slijedeće godine! :)

špela + sale // 14/07/2010

> vidi sve fotke // see all photos