S nestrpljenjem sam čekao ovaj koncert, još od kad sam saznao da ponovno sviraju u Zagrebu. Prvi put na njihovom nastupu bio sam tek nedavno, a to je bilo kada su zadnji puta svirali u zg-u u Boogaloou. Za njih sam pak čuo, moram priznati, ne puno prije tog koncerta i taj dan sam razmišljao da odem ili ne, da bih se na kraju predomislio, otišao na koncert i ostao iznenađen energijom koju su sipali po publici, pijuči čak i njihovu rakiju.

Ovaj koncert, skoro dvije godine kasnije desio se 20.11 u Tvornici ali ovaj puta nisam razmišljao o tome dali da odem ili ne, već unaprijed zacrtao datum i otišao. Ovaj puta KS su nastupali bez ikakve predgrupe i to sa malim kašnjenjem naspram od prije predviđenog početka u 21h. Pošto se sastav benda ponešto izmijenio trebalo je vidjeti dali se išta promijenilo u njihovom zvuku pa počnimo sa basistom. G.M. Davis, lik s naočalama i nekom partijanerskom frizurom dostojno mijenja Kobayashia ali možda sa malo manje kreativnosti koje je on imao kao basista. Za saksofonom, klarinetom i mikrofonom ponovno puše i pjeva Amy Denio, žena koja ima petlje zabosti prste u razne instrumente i projekte pa je tako, nakon pet godina svirke i pet godina stanke, ponovno završila u KS-u i nedvojbeno pridonosi iskustvom. I na kraju pridošlica Paris. Svira s bendom od ljeta prošle godine i rastura. U kratkom vremenu kojeg je provela u bendu, uspjeli su je asimilirati i na stage-u definitivno vodi jednu od glavnih uloga zahvaljujući umijeću kojim svira ali i samom svojom pojavom. Od ostatka, Chris na bubnjevima, Val na gitari i Gino za vokalom, svi zajedno činili su skupinu koja u punom smislu riječi opravdava svoje ime. Tokom svirke predstavljen je samo dio albuma Integration ali činilo se kao da ga publika nije toliko prihvatila u živo kao neke starije stvari poput ''Hashisi'', ''Da Ye'', ''Nadija'' ili ''Romana'' s prijašnjih albuma. Malo jasnije bilo bi recimo ovako, kad su svirali stvari s novog albuma, publika je pjevala ali kad bi svirala neka od stvari kao Sarajevo ili Zumbul iz publike je grmjelo od buke. Novi album uživo zvuči tipično za KS ali ne i isto kao prethodna tri ne-live izdanja. Na nekim se stvarima izgubio taj štih kojeg su imali, što ne znači da su pjesme lošije ali u ovom slučaju to se osjetilo pogotovo s toga jer je publika unutra bila žedna balkanskog gipsy zvuka na kakav su navikli od prije i Ginovog šamanskog pjevanja i plesanja. Koncert se s bisevima odužio do pola sata do ponoći a na samom kraju počastili su nas pjesmom ''Zora'' koju su ovaj put otpjevali bez čitanja s papirića. Treba napomenuti i kako je novi dio postave prvi puta svirao i bio u Zagrebu i po svemu sudeći vjerojatno ne i zadnji. Da bi si barem malo dočarali kakva je atmosfera vladala uspio sam se žrtvovati, izgurati naprijed, i pokušao snimiti gledljiv video unatoč tome što sam stajao usred pomahnitale raje i pakostio svim silama ljudi kojima se moje stajanje nije dopalo ili sam im se možda našao na putu za skakanje. Dovoljno je samo čuti plauz na kraju.

mario m. // 26/11/2009

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Za one kojima se možda svidjela mlada violinistica a nisu bili bliže stejđu da to primjete, kod zajedničkog pozdrava publici na kraju samog koncerta, s rukama u zraku, otkrila je sve ono što naše domaće ''femme'' ne uzgajaju na tom mjestu, svaka čast :). Dobar koncert!