Popularni riječki Let3 održao je ovog utorka, 27.10.2009., prvi u nizu koncerata kao najavu ponovnog objavljivanja svoja prva dva albuma Two dogs fuckin' iz davne nam 1989. i El Desperado iz 1991. godine.

Ostali koncerti iste tematike najavljeni su za 29., 30. i 31. listopada, a koliko čujem najavljen je još jedan koncert i to 5. studenog, a poradi velikog interesa fanova za ovu vrstu ekskluzive. Spominjem ekskluzivu upravo iz razloga što se koncert po danu ograničio na 100 prodanih ulaznica, pa će mnogi ljubitelji Leta3 biti zakinuti za ovaj tip njihovog predstavljanja. Koncert kojem smo prisustvovali održao se u sklopu bivše Tvornice papira tzv. Hartere u mračnoj prostoriji za vježbanje benda, popularno nazvanoj 'Rupa', a koncertu je prisustvovalo stotinjak posjetitelja, glavnom novinara i prijatelja. Među posjetiteljima smo imali priliku uočiti i riječkog gradonačelnika što je i bilo za očekivati, jer ga i inače viđamo na koncertima po domaćem terenu prilikom svirke Leta3. Brutalno ozbiljni i umazani blatom Let3 se pojavio na stage-u kako i dolikuje pravom underground bendu kakvog smo doživljavali na samim njihovim počecima, a vjerujem da su se mnogi od prisutnih posjetitelja naježili prilikom psihodeličnog početka njihove skoro pa zaboravljene pjesme Sam u vodi sa albuma prvijenca, po mnogima, kako čuh, najboljeg od svih albuma dragih nam letovaca. Vizualno očaravajuće nemilosrdan bio je i Prlja u svojem ekstravagantnom plaštu s unutarnjom postavom od komadića ogledalaca uz navučeni triko istog uzorka. Ne želim zvučati poput Milke Babović, ali efekt istoga je bio vrlo dojmljiv naročito stoga što je ostatak benda bio samo umazan blatom (valjda je blato bilo u pitanju) i naravno u trapericama, dakle nikakvi ekstravagantni kostimi, brnjice, čepovi i tome slično na što smo se navikli viđati ih zadnjih godina.
U energičnom ritmu i bez zaustavljanja uslijedile su i ostale pjesme: U rupi od smole, Ne trebam te, Niotkuda, El Desperado, Fuck Famiglia, riječka punk himna Vjeran pas, Voleos vous, Mona, Ha ha ha, Pokvarena žena,...a, po meni i mnogima koji prate opus rada Leta3, od svih najpokretačkija, najdramatičnija i jednostavno najbolja pjesma - Izgubljeni! Publika nam je na Izgubljene čak uspjela malko i zaplesati, pa to dovoljno govori o tome kako nam je Jedan, dva, tri, četiri - Izgubljeni! prirasla srcu, uhu, glasnicama i, naravno, nogama. Uz Mrleta na basu, Zeca i Baljka na gitarama, Kornelija na klavijaturama i Branka na bubnjevima, ovom veličanstvenom rokerski nabrijanom glazbenom predstavljanju Leta3, uz ovacije najvjernijih fanova, pridružili su se i gosti Josip Maršić na gitari i Borna Mance na bubnjevima, pa je sve opet djelovalo kao pravi mali spektakl orginalnosti i ostavljanja publike bez daha.

sandra vučetić // 30/10/2009

> vidi sve fotke // see all photos