Tri noise-rock banda s podebljim dosjeom glazbenika koji počinje negdje od ranih '90-tih godina bio je dovoljan mamac da se u Močvari okupi nekih 250 posjetitelja. Malo se gledalo i uživalo u majstorijama podebljane gitarske buke, malo se smucalo po dvorištu i frljio duhan, razgledavali štandovi Dirty Old Town i Moonlee Records, brbljalo, kresalo pivo, a na kraju i začagalo do sitnih jutarnjih sati. Nije 'eh što volim miris kamiona', već 'eh što volim miris tankera' i to kada zaplovi točno na vrijeme. Za divno čudo, tog petka je koncert u Močvari startao u 20.45h što je za svaku pohvalu.
TANKER koji su izašli prvi na pozornicu odmah su razvalili zvuk do daske. To je takoreći supergrupa hrvatskog noise-rock undergrounda gdje gitaru i bubnjeve sviraju bivši članovi Mad Cow, banda koji je netragom nestao početkom 20. stoljeća, zatim Mihael Bele iz Peach Pit i ljevoruki basist Ivo Gulin jednog meni nepoznatog sastava Turist s još nekim dodatkom u imenu. Ali ovaj ga četverac praši bukom pojačani math-rock gdje se Mihael totalno razvalio svojim frenetičnim nastupom kao da će svakog trenutka svršiti i počiniti samoubojstvo u naletu ekstaze. Poludio je čovjek na pozornici dok su mu dvije kčerkice skakutale po klubu ne hajeći mnogo što im otac razvaljuje gitaru... Glazba im je instrumentalna, koncizna, u rangu posljednjih radova Peach Pit i tu nema baš puno razlike. Obilato je kalorična noiseom i distorzijama, tehnički besprijekorno odsvirana i uigrana, puna vratolomnih kombinacija i prevrtljivih aranžmana s podebljanim melodiziranim ritmom bas gitare, a izvedeni set od pola sata zaista preglasne buke niti sami članovi Tankera nisu znali imenovati. Nakon koncerta slučajno sam prisustvovao ispisivanju naslova pjesama na listu Zaštite autorskih muzičkih prava gdje su izvedenim skladbama davali nazive imena. Vrlo su smiješna i za pretpostaviti je da još uvijek nisu definirana pa nema potrebe da se ovom prilikom navode. MANDELBROT SET, riječko-zadarski noise-rock kvartet nedavno je objavio album "Hotel Magnolia" s kojeg su izveli dobar dio večerašnjeg repertoara uz iznimku jedne nove skladbe "The deads of punk" koju su posvetili jednom prijatelju koji je odlučio nastaviti život u dalekoj Rusiji. Spram čistog zvuka kojim odiše album, večeras su bili vrlo prljavi i preglasni da sam većinu koncerta poslušao s dvorišnog ulaza u dvoranu. Skladbe su im dotjerane (svi tekstovi su na engleskom), ali ne mogu garantirati kojim su redosljedom išle jer su zaista bili preglasni da su me ponekad iritirali svojom bukom zbog koje sam u par navrata izašao na dvorište gdje se mirne duše moglo sve čuti čak i s druge obale Save. Album im je odličan, pravi biser na svjetskom noise-rock nivou, ali večeras su zaista bili preglasni. I onda u 22.45h izlaze
GONE BALD band koji je doživljavao nekoliko transormacija u svojoj 15 godina dugačkoj karijeri od čistog hrvatskog, preko hrvatsko-nizozemskog i inog nacionalnog identiteta do ove najnovije hrvatsko-izraelske inkarnacije. Sada su samo duet, Razorblade Jr. (gitara, vokal) i Sultan Battery (bubnjevi), te su uz svoju rođendansku obljetnicu 15 godina karijere održali kraću turneju (Slovenija-Hrvatska) s ulaskom u studio gdje su upravo okončavali svoj novi deveti album koji se zove "Fakewig" s kojeg su izveli cjelokupni večerašnji repertoar od nekih 8 skladbi. Premda je uvodni poluinstrumental "The end of symphonies" zvučao prilično opskurno samo sa gitarom i minijaturnim setom bubnjeva (doboš, fuzz, bas bubanj, indijaner i jedna činela), odmah se mogla primjetiti standardna opservacija math-rock/noise zvuka kome je jedino manjkao odgovarajući groove. Potom je slijedio već ranije objavljeni demo-singl "The art of sideburns" koji je fino sjeo i nakon toga su se stvari polako počele artikulirano odvijati u rasponu jednostavnosti do vrlo zapetljanih gitarskih riffova sa solažama i improvizacijama punih tehničko-aranžmanskih dovitljivosti od kojih najblaže rečeno puca glava. Ico, tj. Razorblade jr. se odmah na početku koncerta ogolio do pojasa, čitav koncert se obraćao na engleskom jeziku zbog bubnjara Sultan Batteryija (inače iz Tel-Aviva sa nizozemskom adresom), te je tijekom koncerta neprestano izvodio svoj čuveni show pun zafrkancije, govora između pjesama, a naposljetku se skinuo ostavši samo u boksericama jednom prilikom pokazavši i skoro cijelu stražnjicu. U jednoj kompoziciji Sultan je uzeo fuzz-činele, spustio ih pored pozornice i ugostio Mihaela (Tanker, Peach Pit) koji je sjedio na pozornici i otkantao završnicu skladbe. Inače, nove skladbe Gone Bald pokazuju jedno posve novo lice u kojem se osjete sve one Icine faze i utjecaji od Sonic Youth, The Jesus Lizard, Big Black, Shellac..., ustvari ona prava Albinijeva škola s povremenim eksperimentima i de-kompozicijski razbijenim strukturama, ali pjesme imaju i svoju vrlo melodičnu potku s natruhama žestokog indie-rocka koji je ponekad težak i vrlo bučan, ponekad plesan, nabijen basom sa samplera, a sam Ico je izjavio da će ovo biti do sada najbolji album kojeg je ostvario. Jedan od vrlo hitoidnih komada je "Evengence is't lazy form of grier", a vrijedi posebno izdvojiti završni set kompozicija "X-mess song", "The fracture of radius" i "Eddie's son". Skladbe su raznolike, pršte kreacijama, usponima, padovima i svakako će album biti vrlo zanimljiv svakom pokloniku noise-rocka. Ovu vrlo bučnu i prebučnu večer nastavili su DJ-i sa svojim spletom vrlo plesnog repertoara, a onda nekih pola sata nakon koncerta, Močvara se pretvorila u pravu diskoteku. Sva publika koja je bila na koncertu izašla je u dvorište gdje su se izmjenjivali komentari na viđeno i odslušano, a u klub je zašla posve druga audijencija, mahom rasplesanih tinejdžera i studenata koji su došli na svoju porciju vikend tuluma uz Bloc Party, Killers, Franz Ferdinand i još sijaset vrlo dobro odabranih hitova iz oblasti indie-rock/pop, a i dance scene.

horvi // 06/10/2009

> vidi sve fotke // see all photos