Bezimeni prvijenac zagrebačkog Tankera, moćnog noise/math-rock sljedbenika Peach Pit potpuno opravdava sve rodbinske veze sa svojim daleko znamenitijim pretkom.

Artistički dizajniran rad u svim pogledima, počevši od samog minimalističkog omota u sivoj metalik boji na kojem nema ničega (naziv benda je otisnut na prozirnoj naljepnici preko plastične cd kutije), potom sam blank cd bez ijednog slova, do materijala koji se nalazi na njemu i naslova albuma kojeg nema. Kao što se može i pretpostaviti, riječ je o instrumentalima (njih 6), koji slijede taj artistički minimalistički pravac. Naime, niti jedan od njih također nema naslov, a kada se cd otvori, stoji ono klasično bezimeno zdanje "audio track 01 - 06", te tako Tanker sav svoj umjetnički fokus prebacuje na glazbu i slušateljevu subjektivnost, a ne na popratni sadržaj. Ima i još jedna 'caka' koju nije lako otkriti - postoji tzv. 'hidden track' koji se samo može očitati na klasičnom cd playeru. Potrebno je "audio track 01" prevrtjeti u minus da bi se do nje došlo.

Ali to nije sve. Potrgao sam skoro vlastiti interaktivni atlas svijeta na kojem su upisani valjda svi otočići, potoci, brdašca, zaseoci i sva naseljena mjesta, a najmanja od njih imaju minimalno po 100 stanovnika, ali nisam pronašao stanoviti Val Verde na kojega je adresiran izdavač Remorker Records sa poštanskim pretincem p.o.box 90210. Kasnije, kada sam kontaktirao samog autora kojeg na sreću poznajem, dobio sam pravovaljane informacije o izdavaču koji je ustvari tajanstven, imaginaran i kao takav je vrlo dobar štos za izgubiti živce prilikom istraživanja. Izdavač nema telefon, nema web-stranicu, nema zaposlenika i iza njega ne stoji niti jedna osoba.

A glazba je moćna, ritmična, pažljivo komponirana i detaljno aranžirana sa četiri instrumenta koja opslužuju Mihael Bele i Stjepan Bošnjak (gitare), Ivo Gulin (bas) i Krešimir Bošnjak (bubnjevi). Zvučno dotjerani na visokom standardu u postulatima klasične američke noise-rock ostavštine, Tanker se za razliku od furioznog i tehnički prezahtjevnog Peach Pit orijentirao na daleko jednostavnije i ne toliko kompleksne glazbene strukture. Mada se može primjetiti velika sličnost između ta dva benda i na momente ih je gotovo nemoguće razlikovati, Tanker je ipak nešto pitkiji i melodičniji, te ima nešto drugačiji konceptualni raspored. Ima tu konstantnih math-rock sintagmi i standardnih noise-rock šuseva, ponekad zvrzlanih aranžmana, no sve se giba veoma skladno i harmonično bez ikakvih većih prepada i iznenađenja. Još najveće iznenađenje jest da Tanker potpuno razbijaju onaj klasičan rock obrazac uvod-riff-refren-solo, te ga transformiraju u neočekivanim formatima gdje se uistinu ne može predvidjeti kamo će kompozicija krenuti. Ponekad se čini da otprve kreću s nečime što bi mogao biti nazovimo 'refren', mada je o tome gotovo skroz degutantno govoriti u ovakvoj instrumentalnoj glazbi, a ponekad se uhvate za vodeći lajt-motiv, no ne razrađuju ga s nikakvim nadogradnjama, već se naglo prebacuju u neku sasvim drugačiju dimenziju, koja je ne znam kakvim to moćima ovih talentiranih glazbenika izvučena da stoji upravo ovdje, a ne negdje drugdje. Fascinira ta njihova kreativna sposobnost da u jednoj pjesmi promjene po nekoliko tempova, da razvijaju skladbe po vlastitim načelima, te da sve funkcionira nevjerojatno homogeno, dinamično i kompaktno. O greškama se ovdje ne može pričati. Njihova najveća greška je ta što su perfekcionisti koji hodaju maleni ispod zvijezda.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 08/03/2011