Vrlo hektičan tjedan za sve pohoditelje Žednog Uha, kojima bi to Uho do kraja tjedna umjesto Žednog moglo postati Bolno. Ponedjeljak Butthole Surfers, utorak Mouse On Mars, a srijeda Dalek i kompanija. Vrlo ispunjen tjedan. Tko je gledao svo troje, neće mu ni trebati prvomajsko slavlje!

Budući da sam od ponedjeljnog koncerta BS-a, podešen na psihodelične frekvencije, Dalek mi je legao ko kec na deset. Istina, nisam bio baš raspoložen i za neurozni avant jazz rock East Rodea, koje sam odslušao u holu, baš dok je MC Dalek objašnjavao svojih ruku djelo Hrvatsko Retardiranoj Televiziji. Ona dva kretena izbečenih lica koja će se u jednom trenutku pojaviti iza Dalekovih leđa na emisiji kojoj još nisam doznao ime, potpisnik je ovih redova i njegov prijatelj kojem je bečenje jedan od brojnih zanata. Nakon talijansko-hrvatskog jazz eksperimenta, uslijedilo je nešto posve drugačije. Neuroza se istopila, i ostala je samo mikrofonija, zujanje i krčanje iz zvučnika Destructo Swarmbotsa, banda čija muzika simulira razlaganje fizičkog tijela u crnoj rupi , polijetanje rakete s Cape Canaverala i ostale svemirske zgode i nezgode. DS su već jednom nastupili u ZG-u i to kao predgrupa Daleku ispred publike KejSeta pred par godina. Sjećam se da su mi ipak bili mrvicu prenaporni za ambijent u kojem su svirali. Za ovakvu vrstu glazbe ipak treba komornija atmosfera, koju čine vaša soba, prigušeno svjetlo, , dim dobre albanske smrdulje i duga noć samo za vas i vaš brainstorming. Istina, kad su im se onomad na stageu pridružili Dalek i DJ Oktopus, glazba im je dobila novu kul-mračnjačku dimenziju.

U slijedećim pasusima koristit će se hip-hop terminologija, i to naravno, loše. Zato bih molio sve hip-hop pregaoce ( a i sve druge koji nisu hip-hoperi) da ovaj tekst ne shvate ozbiljno. Jer MC Oddatteee za kojeg nikako da zapamtim koliko dvostrukih a koliko trostrukih slova ima u imenu, može biti dio Dalekovog crewa straight outta Union City, US, hellyeah!, heyyo! Zag-Reb i sve to, ali mi je uza svu ovu ekipu strčao kao govno u punču. I iako nikad neću shvatit hip-hoperi imaju egotripašku potrebu svima objasnit da oni" keep their shit real" i kako su svi ostali "fake", i kako nema kvarta do mog kvarta , MC Oddateee mi se u jednom trenutku učinio i simpatičnim. Baš onako kako je to KRS-One u onim lucidnim trenucima dok nije spominjao svoj hood i svoj krew znao biti. No ODdateeeju je Yo! ZAG-REB! baš bio jedan kuul grad pa je svoj nastup odužio do ponoći i kusur minuta. Što je za posljedicu imalo bijeg većine nestrpljivog i radnog naroda kući. Dvorana je u trenutku kad je završio bila skoro pa napol prazna. Ali eto, nešto iza ponoći, kao da ih je sam đavo pozvao, iziđoše Dalek u sastavu MC Dalek, DJ Oktopus i jedan od Swarmbotsa. Onome tko ih je vidio, a vjerujem da takvih nije malo, ne treba puno objašnjavati. Kao i u prijašnjim nastupima, OKtopus u bijeloj potkošulji i tetovažama iza stola s tehnikalijama, omaleni, debeljuškasti Dalek za mikrofonom i Swarmbots (mislim da je Mare) na slideu spojenom na razne izopačene efekte koji dodatno pojačavaju valjajući i gruvajući groove Oktopusovih industrijskih podloga, presvučenih preko masnog, meljućeg hip-hop ritma. Dodajmo na to Dalekove mračne rime o sumornoj budućnosti, iskrzane peterosložnim riječima iz znanstvenih radova, izrecitirane zlim proročkim glasom ravnom onome Chucka D-ja (kad bi se nagutao supstancija) i dobili smo hip-hop slijedeće generacije . Moćan a opet tako jednostavan, Dalek se nije prestajao mrštiti čitavih sat i pol vremena, koliko je koncert trajao. A kad se samo sjetim da sam ga vidio prije koncerta nasmijanog i dobroćudnog, kao kakvog malog plišanog medu.

Pred sam kraj, očito revoltiran manjkom ljudi te potkuren alkoholom MC Oktopus je dograbio mikrofon i nakon nekoliko tipičnih hip-hop fraza rekao kako voli Zagreb i da imamo najljepše žene ali da smo danas publika za kurac, skoro kao Slovenci. A onda je zvučnike dogurao do kraja stagea i usmjerio ih direktno na publiku te pojačao zvuk koliko god je mogao, čvrsto odlučivši da će nas učiniti dobrom ali lobotomiziranom publikom do kraja. I koliko mi sjećanja služi, rijetko što je bilo toliko upečatljivo i toliko glasno kao Dalek te večeri.

djole // 04/05/2009