Tradicionalno okupljanje štovatelja pjesama odbjeglog Branimira Štulića pod nazivom ˝Pozdrav Azri˝održalo se je u subotu u klubu Boogaloo.

Bez obzira što veliki Johnny Štulić sa prezirom gleda na cjelokupni show- business u nas hrvata, te iz dijaspore šalje otrovne strelice svojim nekadašnjim glazbenim suradnicima, Boris Leiner (bubnjar Azre) kao glavni inicijator projekta vrlo uspješno iz godine u godinu koncertno prezentira široki opus pjesama benda koji je ostavio duboki trag u bivšoj državi mlađim generacijama, a i onima nešto starijima. Za ovu prigodu okupio je zanimljivu ekipu. Vokali Davorina Bogovića (ex Prljavo kazalište) i Renata Metessia (ex Zvijezde) dali su originalni prizvuk novog vala s početka osamdesetih, kada su zajedno uz Azru bili predvodnici nekog tada novog muzičkog izražaja koji je u ono vrijeme bio na udaru tadašnje glazbene industrije. Pišta (ex Hard time), Žan Jakopač iz Mazguna, Domagoj iz grupe Corto te Branimir iz beogradskog Azra real tribute band-a sačinjavali su mlađu generaciju koja je na svoj specifičan način izvela poznati repertoar Azre koji se bazirao na uspješnicama sa prvih albuma: Azra, Sunčana strana ulice, Ravno do dna i Filigranski pločnici. Fanovi Azrine karijere koji su i ovaj put dupkom napunili klupske prostorije, ovaj će koncert pamtiti i po dolasku jehovog svjedoka, originalnog basiste iz najkreativnijeg razdoblja benda Miše Hrnjaka koji se samo za ovu prigodu prihvatio bass gitare te zajedno sa ekipom nakon dugog vremena otprašio: Iggy pop, Gracija, Ravno do dna, Užas je moja furka, Balkan..., pjesme koje su prihvaćene od strane mnogih naraštaja, a nalaze se osim na već spomenutim albumima i na cd kompilaciji (izdanje Croatia Records-a) koju su ovom prilikom Domagoj i Pišta u par navrata darovali, bacivši je okupljenom mnoštvu.
Dvosatni žestoki nastup dopunjen pokojom baladom: Ne mogu pomoći nikome od nas, Kao ti i ja, bio je nabijen emocijama gdje se moglo osjetiti da su i bez glavnog protagonista, pjesme koje je stvorio i dan danas obožavane, te stvaraju užarenu atmosferu, kao u vremenima kada je bio koncertno angažiran na ovim prostorima. Pozitivna vibra koja je rezultirala sveopćim oduševljenjem odabirom i izvedbom pjesama, vrlo brzo se prenijela na izvođače koji su vidno uzbuđeni sveukupnom reakcijom došli u stanje transa (prednjačili su Metessi i Leiner koji je kraj koncerta dočekao gol do pasa). Potaknut viđenim donio sam zaključak da i bez prisutnosti Branimira Johnny-a Štulića, sve ovo ima smisla jer mladima nimalo ne smeta što on nije među njima, jer oni su tu zbog pjesama koje fanatično obožavaju i zbog kojih se svake godine okupljaju, bez obzira što Johnny misli o svemu tome.

damir // 27/01/2009

> vidi sve fotke // see all photos