Purgeraj je opun, dakle u prijevodu, stage-floor i prostor pred njim je ugodno popunjen. Na šanku još ima ljudi, dok se naručuje skupo piće. Ali pred kraj koncerta, šank je prazan, osim onih lone drinkera, koji održavaju kondiciju samostalnog pijenja. Zle garderobijerke zarađuju i dalje dobro. Blues posteri dalje dominiraju, dakle sve je i dalje isto, tradicionalno. No, što je novo, je DM tribute band, Trash Mode s karizmatičnim četirima članovima: iznimka je možda klavijaturist / računalist, koji se rijetko vidi iza svog Mac-a; gitarist je mješanac sa pidgeon naglaskom ali ipak je svojevrstan back-vokal, bubnjar komunicira s publiko mimikom, a pjevac je wannabe Dave Gahan. Zajedno čine izvrsnu skupinu zabavljača, kako zbog autohtonog stila, a ponajviše zbog autorskih pjesama Depeche-a samog. Što ih razlikuje od originala? Ovi nisu iz Essexa, već iz Padove, te sviraju po klubova a ne arenama.

Sviralo se žestoko, pjevač je bio cijeli uživljen u svoj alter-ego, a ja ga nisam na trenutke poistovjećivao sa legendom, već sam doista konstantno bio uživljen da je sada s nama, prisutan sami Gahan (here, in Purgeraj? You don't say!). Svirali su hitsinglice, sve redom, a od ostalih tu su bile i najranije sa prvog albuma, pa do novih Suffer Well stvari. Pljeska i nadopjevivanja nije nedostajalo, buduci je pjevacu nedostajalo ponekad glasa, za ovako zahtjevnu vokalnu rolu. Na osobnom polju, razvio sam znanje o Depeche mode-u te ponovo se zagrijao uoci nastupa prave Trojke v januar.

marin // 23/11/2008

> vidi sve fotke // see all photos