Seasplash festival više nije Seasplash Reggae festival, a i očito je zašto su izbacili ovu riječicu. Reggae više ne prevladava na ovom festivalu. Više su to neki pravci izvedeni ili povezani s reggaeom ili nešto drugo. Princ Alla je bio još i jedini najbliže tome, ali više je njegov band svirao sam nego s njim. Osim njega, jungle mi je tu nekako najbliže, a bilo ga je dosta ove godine - meni na zadovoljstvo. Uglavnom, činilo mi se kao da se cijela ekipa i scena iz Zagreba samo prebacila u Pulu. Većina zagrebačkih crew-ova je bila tamo - Jabba, Kingston, Pistolero, Ministarstvo... Da, i, samo cujemo Dji, soundsystem-i, crew-ovi... a gdje su nam bendovi nestali? Malo žive svirke, sa instrumentima? Slabo, mogu se na prste nabrojati. Ne znam je li to samo meni tako, ali atmosfrea mi je bila malo lošija od prošle godine, i bilo je manje ljudi. Čula sam i da su se neki pokupili nakon što je u četvrtak pala kiša, iako je ostale dane vrijeme bilo super. Popay, koji je trebao voditi festival, nije mogao doći iz zdravstvenih razloga. Kingstonov štand je ove godine bio totalno snužden, uopće nije bilo ljudi kao prošle godine, a i nije bilo ništa zanimljvo. Vjerojatno je razlog tome to što su svoj 5. rođendan proslavili na soundsystem stage-u u petak. Ja sam baš došla tad, u petak, oko ponoći, i uglavnom bila tamo. Taman je PCP crew završavao svoj nastup i počinjao je moj dragi Junglist sa svojim jungle setom. Do kraja večeri tamo se vrtio jungle, no posebno drago mi je bilo vidjeti Demolition Man-a, koji je nastupao uz Dj Souljah-a. Za to vrijeme na glavnom stage-u ljudi su čekali da počne Princ Alla. I ja sam prošla nekoliko puta da vidim je li počelo, no svaki put sam opet ugledala samo band, koji je neko vrijeme svirao sam, pa sam odustala jer je na soundsystem stage-u bila sasvim dobra atmosfera. Još sam jedino htjela vidjeti one čudake, kako su svi pričali, Pitch Black, novozelandski dvojac. Svi su mi govorili da to nikako ne propustim jer im je audio-vizualni nastup uživo nešto što se ne viđa često, da su stvarno jaki u tome. Poslušala sam ih malo. Bili su mi dosta mračni (ha tako i samo ime govori), neka kombinacija elektronike i duba. Zanimljivi jesu, naprave atmosferu koja najbolje odgovara njihovoj glazbi, manipuliraju vizualnim efektima i zvukom u isto vrijeme i još se moglo vidjeti kako Paddy (onaj s ludom frizurom) koristi neke matrice kao predloške dok radi glazbu, valjda da se bolje snađe. No, meni osobno su bili malo premračni, pa sam se vratila poslušati Demolition Man-a i Dj Souljah. Uf..predobro! A subota se nastavila šaroliko. Preko dana se i nema baš šta za raditi, najbolje chillati i odmarati ili ići na kupanje ako vam nije premrsko, ali zato je navečer bilo svega. Kao jedini bend na glavnom stage-u u subotu nastupili su Stillness-i. Malo osvježenja i puno živosti unijeli su na sam početak te duge večeri. Fina svirka, krkljanac svega i svačega, funky reggy drum'n'bassični rock. Yuri je svojim, kako to najbolje reći, aktivnim, energičnim nastupom prodrmao i oživio publiku. Ajde da netko pjeva i na hrvatskom na ovom festivalu. Slijede UK dubberi Vibronics. Soundsystem na čijem je čelu Steve Vibronics. Mene je jedan od vokala, Madu, nešto privukao, ne znam baš zašto, ali mi se baš fino uklapao u taj heavy stepper dub zvuk. Za to vrijeme je u strašnim prostorima Ministarstva Psihodelije vladao Jabba crew. Yesh je vrtio break drumbu, dosta veselo za te prostore u kojima inače prevladava trance. Nakon njega malo žešće je nastavio Kodin. A na glavnom stage-u počinjao je Edo Maajka, ali ne više sa bendom, već sa back-up MC- em Frenkijem na podlogu. Bilo je dosta ljudi i razvalio je on kao inače, ali nije to baš skroz to. No, bilo je dobro, a stari hitovi uvijek prolaze. Na soundsystem stage-u nemam pojma šta se događalo. Ali zato je na glavni stigao Rcola, kanadski jungle Dj i producent. Sve stvari koje je puštao znam, tako da je meni bilo super, taj stil njegov mi savršeno odgovara, ragga-jungle. Uz njega su bili i PCP crew i Tricky D, a oni su uglavnom budalesali i pričali gluposti kad se moglo. Sve u svemu, bilo je zabavno. I na kraju kada sve završi, još se jedino može čuti trance do jutra, a do tada svi već i izlude, haha.
Nedjelja je dan kada svi valjda pokušavaju doći sebi, ako se probude uopće do navečer. Neki odlaze doma, a neki to ni ne mogu. Na soundsystem stage-u jedino još nešto bude. Počelo je dosta kasno, ali kome bi to smetalo. Digitron sound su malo puštali. Reggae, dub laganini, dok se atmosfera malko digla i dok je stigao poneki čovjek. Ali prava stvar se čekala, Manig i Tobogan. To su svirke zbog kojih vrijedi ostati. Manig je kao drum'n'bass projekt, ali kako im je trenutak osnovna baza njihove glazbe, ne može se ih se uopće stilski svrstati konkretno negdje, ali mislim da to uopće nije potrebno. Sve ovisi gdje i s kim sviraju. A Tobogan se razvio prvenstveno od Janka Novoselića, preedobrog bubnjara inače, s namjerom da elektronsku glazbu (uglavnom drum'n'bass, jungle, ali i breakbeat,dub...) sviraju uživo na instrumentima. Puno improvizacije, efekata, interakcije, svega što se može zamisliti za kvalitetnu, jedinstvenu, zanimljivu svirku - to je Tobogan. I stvarno ne mogu reći ništa drugo osim ogromnih pohvala. Takvih ljudi nam treba puno više, takve kvalitete i eksperimentiranja. Tako da je stvarno bilo ono - šećer za kraj :) a ne trance haha...

maja // 19/09/2008

> vidi sve fotke // see all photos